Pratite najnovije vijesti na Blogu

Senad Agić

قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللّهِ إِلَيْكُمْ جَمِيعًا الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ لا إِلَهَ إِلاَّ هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ فَآمِنُواْ بِاللّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na pravom putu bili!” VII, 158

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji Te slijede. VIII, 64

Riječ slijediti se u jednom prijevodu Kur’ana pojavljuje na 182 mjesta, dok se riječ islam pojavljuje tek 39 puta.

U našim džamijama je danas težište sa pravih koncepata “slijediti, učiti, pomagati i hizmetiti” i sl. uglavnom prešlo na pojmove “biti član, družiti se, biti uslužen…”

Danas su nam, nažalost, imami suočeni sa tužnom činjenicom da im džematlije ne dolaze u džamiju ili islamski centar da budu formirani ili reformirani, nego “da im bude lijepo.”

Za inteligentne i iskrene muslimane okretanje slijeđenju zapravo je glavna domaća zadaća, koja se uvježbava u džamiji sa i za imamom. Tek tada oni slijede primjer ashaba. Ne ogleda se  pravo slijeđenje u zadržavanju tek na teoretiziranju, uvođenju drugih u islam i traženju vlastitoga vječnog spasenja. To je sebična varijanta islama, varijanta uzimanja od islama. Ova varijanta islama kao da Poslaniku a.s. kaže: “ja ću se poslužiti nekim Tvojim sunnetima, ali da budem tvoj učenik, za to nemam vremena. Halali, imam nekih prečih stvari koje trebam stići odraditi, hajde, pa vidjećemo se u Džennetu.”

Slijeđenje (Ittiba’) je koncept, koji nam tako jasno preporučuje praksa ashaba i primjer Poslanika a.s. kao učitelja i uzora. Slijeđenje je ono ponašanje koje se utemeljuje u vjeri, koja daje i preporučuje zbir praktičnih radnji (Sunnet). Naglašavanje ovakvoga ponašanja učinilo je da se danas islam čak i na Zapadu u očima nemuslimana doživljava, ne samo kao religija, nego, prije svega, kao “način života”.[1]

Fokusiranjem na slijeđenje učinit ćemo da se na džamiju ili islamski centar ne gleda samo kao na bogomolju ili klub prijatelja islama i muslimana. Simptomi pogrešne predstave o džamiji već duže vrijeme sugeriraju vjerovanje da je glavna svrha džamije:

a. da svojim članovima osigura unutrašnji mir, čistoću, komfor i

    prolaznu ocjenu na skupštini,

b. da je imam zaposlen i plaćen da sluša, izvršava i predvodi vjerske

    obrede,

c. da je broj godina članstva bitniji od osobne odanosti istinskim

   vrijednostima vjere,

d. da je historija i struktura članova (ko su i odakle su) bitnija od

    misije koju džamija treba da izvrši.

Drugi način da se ilustriraju tendencije u našim džamijama danas je da se govori o “kulturi ili mentalitetu članstva”.[2] U džamijama sa ovakvom kulturom, ljudima se govori o privilegijama članova, o tome šta džamija nudi svojim članovima, kakve im praktične usluge pruža, kakve su im beneficije za života i kada umru i sl. Nečlanovi su dobrodošli, ali će morati ukraj dok ne izmire članarinu. Da nam džamije liče na klubove, barem u dijaspori, svjedoči i način na koji se predstavlja jedan njen član. On ističe dužinu članstva (“Ja sam Mustafa, član ove džamije od 1995. godine) umjesto da o sebi i svome životu govori naglašavanjem u kojoj mjeri je napredovao kao sljedbenik Muhammeda a.s..

Biti pasivan član ili biti aktivan sljedbenik – pitanje je sada!

U džamiji, koja funkcionira na modelu kluba, na pitanje članovima džamijskoga odbora “zašto smo ovdje?” odgovara se sa “da udovoljimo i pružimo vjerske usluge svojim članovima,”  dok se u džamiji u kojoj je fokus na odgajanju i formiranju sljedbenika, na ovo pitanje odgovara sa “da odgajamo i podižemo sljedbenike Muhammeda a.s. i da i sami to budemo – kako bismo na kvalitetan način produžili misiju Allaha dž.š. na zemlji.”

Jedino koncept slijeđenje (ittiba’), putem kojeg se potpuno i na pravi način potvrđuje koncept poslušnosti (Ita’at), podrazumijeva i aktivno svjedoči dvije osnovne pretpostavke bez kojih ne može biti prave vjere:

1. zajednica (džemat) i
2. kontinuitet sa prošlošću

Međutim, čim imam ustanovi “ovako se ne može napredovati, nije to to, ovdje oni koji bi trebali slijediti žele da vode,” materijalna podrška počne izostajati, ljudi tada ne žele u odbore i sekcije, i općenito, odsustvo interesa  se odražava čak i na obavljanje redovnih namaza u džematu za imamom.

“Bilo je to prije nekih 5-6 godina,” kazuje jedan imam, “kada sam ideju koja se u meni godinama postupno formirala smogao snage prenijeti. Kada sam članovima odbora saopćio ideju, muklo su ustuknuli. Bio sam šokiran. A sve što sam saopćio svodilo se na to da način na koji smo sve ove godine vodili džemat ne funkcionira.”

Međutim, ono što odbornici nisu mogli progutati bila je ideja da, umjesto što prividno vode, budu stvarno i istinski vođeni, umjesto da budu navodni “vodiči”, da budu istinski sljedbenici i u hizmetu imamu, koji također ima svoga “pretpostavljenoga”, kojeg sluša, hizmet čini i slijedi radi Allahova dž.š. zadovoljstva, postajući tako primjer pokoravanja i slijeđenja Muhammeda a.s.. A iz Kur’ana već znamo da “ko se pokorava Poslaniku a.s., taj se pokorava Allahu dž.š..” I obratno, dakako.

Tek tada svrha, misija i cilj džemata postaju kristalno jasni. Dotle, džamiji će nedostajati vitalnost, red, rad, disciplina, jednostavnost i atraktivnost za mlade.

Doduše, i imami bi morali znati za pravilo: “Nećeš uspješno voditi sve dok ne naučiš slijediti!”

Često smo svjedoci svakojakih naglašavanja kako je islam poslušnost (ita’at), pokoravanje i potpuna odanost Allahu, ali ne saznajemo kako se ta poslušnost realizira i u kojoj formi se manifestira. Ona se najbolje manifestira i potvrđuje na način kako nam je to pokazala prva i najbolja generacija muslimana – slijeđenjem (ittiba’). Zar je potrebno izmišljati toplu vodu? Ita’at se najbolje verificira i realizira putem ittiba’a.

Kontakt, zajednički rast, hizmet

Prelaz sa programa na proces zainteresiraće našu pametnu mladež. “Džamija je,” kazaće oni, “džemat ili zajednica okupljena oko strateškoga procesa, koji ljude postepeno podiže na više razine duhovnoga razvoja.” To može biti “ABC” proces, kako ga jedan džematlija definira:

a. uspostavljanje kontakta u džematu,

b. zajedničkonapredovanje putem slijeđenja 

c. hizmet

Naša vizija liderstva se ogleda kroz ideju da se svim džamijskim odborima ponudi da budu integralni dio imamovog napora u inspiriranju i produbljavanju vjere naših članova, što će neminovno dovesti do obnavljanja one uloge džamije koju su Allah dž.š. i sam Poslanik a.s. džamiji prvobitno zadali – mjesto ili škola odgajanja sljedbenika.

Premještanjem težišta sa programa na proces, naš moto će postati:

“Umjesto fokusiranja na razvoju džamije sa programima, fokusirajmo se na razvoj ljudi sa procesom.”

Ovaj novi pristup staroj temi sa naglašenom potrebom odgajanja sljedbenika obećava plodonosne rezultate u džematima i predstavlja mogući most između motiviranih imama i umjerenih a duhovno potentnih liberala. Čitavog života slušamo i čitamo o savršenim primjerima koncepta slijeđenja ostvarenog od strane ashaba, njihovih sljedbenika (tabi’ina) i sljedbenika sljedbenika (tabi’i tabi’ina). A biti instrument u Božijim rukama na putu formiranja i odgajanja Poslanikovih a.s. sljedbenika ne samo da je ispravnije, nego čak i interesantnije.

Imami najbolje služe kada vjerodostojno vode ne samo iz mihraba, već i sa minbera, a džematlije najbolje služe kada odano i s punim povjerenjem slijede svoga imama, kako za vrijeme namaza tako i izvan namaza, dok  god je imamovo vođenje inspirirano njegovim osobnim slijeđenjem na putu zajedničkog postizanja ili dosezanja Višeg cilja.

Vrijeme je za takve kvalitetne promjene čiji će se pozitivni uticaji osjetiti ne samo na našoj djeci, nego i na sedam budućih generacija naših potomaka.

---

[1] Jedan modernistički islamski naučnik, kojeg neki smatraju najobrazovanijim muslimanom koji se je pojavio u drugoj polovini dvadesetog stoljeća (Fazlur Rahman), a čiju tridesetogodišnjicu od smrti niko nije obilježio (umro 1988), vjerovatno se ne bi složio sa ovakvom formulacijom.

[2] Prilogom se želi samo naglasiti prioritetna zadaća džamije u odnosu na zrela očekivanja i prava njenih članova – pravo na učenje kako se u praksi slijedi Poslanik a.s., prije svih.

Značaj dostizanja 40 godina starosti

40 godina starosti vrlo je važna prekretnica u životu muškarca (žene). Imajući u vidu prosječni životni vijek od šezdeset i sedamdeset godina, onaj koji dosegne 40 godina života navršio je oko dvije trećine prosječnog životnog vijeka; znači da tada ulazi u posljednju trećinu svog života.

Čovjek u ovom dobu postaje jak (i psihički i fizički), dostiže stadij zrelosti, te je u stanju razumno i mudro razumjeti i boriti se sa usponima i padovima iz svih sfera života. Znamo da je Allah počeo objavljivati Kur’an poslaniku Muhammedu, a.s., kada je navršio 40 godina.

Allah je ovu fazu ljudskog života vrlo jasno naglasio u Kur’anu. Molim vas da pazljivo procitate sljedeće poruke. Ovih 20 savjeta je za sve, a posebno za muslimane i muslimanke koji su napunili 40 godina života.

1) Ovaj svijet je vjernikovo mjesto djelovanja i zato čovjek mora na život gledati kao na šoping da se osigura sa životnim namirnicama u ograničenom vremenu koje nam je Allah Dž.Š. dodijelio.

2) Provedi kvalitetno vrijeme sa svojom djecom i obitelji, uvijek ćeš žaliti što nisi proveo/la više vremena s njima.

3) Napravi listu! Postavi ciljeve i izazove. Zacrtaj kvalitetne ciljeve i uputi dovu da Allah Dž.Š. olakša da se ostvare. Nagradi sam sebe kada ih ispuniš i discipliniraj sam sebe kada podbaciš.

4) Odvoji malo vremena da naučiš nešto novo svakodnevno. Nabavi kvalitetne knjige (iz biblioteke ili kupi) i čitaj da bi održavao dobru mentalnu formu. Ne slušaj slučajna predavanja na internetu, nego serije iz tafsira ili hadisa od provjerenih alima.

5) Prikrivaj svoje blagoslove od drugih. Ne bih želio biti previše negativan, ali mnogi ljudi ne mogu podnijeti tvoju sreću. Uz toliko društvenih medija i drugih načina da otkriješ nešto iz svog života, budi od onih koji svoja djela i sreću prikrivaju. Radije zahvali Allahu Dž.Š. usred noći ili budi zahvalan dijeleći svoje blagoslove i služeći drugima.

6) Rahmetli Muhammad Ali je rekao: “Usluga drugima je najamnina koju plaćate za svoje vrijeme na ovoj zemlji” Služi čovječanstvu i nauči svoju djecu da pomažu i da budu nesebična.

7) Ne uzimaj slobodno vrijeme i zdravlje zdravo za gotovo. Vjeruj mi, ponekad te Allah Dž.Š. na neočekivan način želi probuditi iz pospanosti. Svaka neočekivana posjeta ljekaru je zapravo upozorenje.  

8) Poslanik Muhammed, s.a.v.s., počeo je pamtiti Kur’an sa 40 godina, a završio kada mu je bilo 63. Nikad nije kasno započeti pamtiti Kur’an. Ako nam je to teško, onda se možemo posvetiti makar učenju arapskog pisma kako bismo mogli učiti Kur’an u izvornom obliku, na arapskom jeziku.

9) Ne dopusti da ti životne okolnosti stanu na put životnim ciljevima, jer će žaljenje zbog nemogućnosti njihovih ostvarenja biti bolno. Budi uporan i usredotoči se na uzvišene životne ciljeve.

10) Pomozi svojoj djeci da postave ciljeve za sebe. Vjenčaj ih rano i pomozi da osnuju svoje porodice bez dugovanja u desetinama ili stotinama hiljada (dolara, maraka…) Posavjetuj se sa svojom djecom i neka se jedno od njih, po mogućnosti, posveti islamu i služenju drugima. Ne osrednje služenje, nego ono najbolje, po mogućnosti profesionalno.

11) Budi član grupe posvećenih muslimana koji se (mjesečno) sastaju kao članovi Kluba knjige radi diskutovanja važnih tema koje tretiraju pročitane knjige.  

12) Alhamdulillah, možda još uvijek imaš živu majku, oca, sestru… Provodi vrijeme s roditeljima, dedama i nanama i rodbinom, često ih posjećuj, živi blizu njih, ako je moguće.

13) Svakog mjeseca pokušaj uštedjeti 5% svog prihoda i investiraj u nekretnine ili otvori račun IRA / 401k kako bi uštedio na porezima. Živi s manje i bit ćeš sretan.

14) Odredi postotak svog bogatstva za dobrotvorne svrhe. Ne samo zekat, pokušaj odvojiti 2,5-5% svog bruto prihoda. Ovjekovječi svoje investicije ulažući novac u džamiju, obitelji s potrebama, stipendije, islamske škole, prihvatilišta za žene, siročad, promociju islama, ili bilo koji drugi vrijedan projekt kojeg se možeš sjetiti.

15) Putuj i upoznaj svijet, pokaži svojoj djeci kako ljudi žive. Idi na hadž i umru dok si mlad, ne čekaj da ostariš. Ako ti je Allah Dž.Š.  dao bogatstvo, svake godine posjeti novo mjesto, novu zemlju.

16) Vježbaj! Svakodnevno hodaj, redovno klanjaj, radi vježbe, diži tegove ako možeš. Pokušaj ostati u dobroj psiho-fizičkoj formi i vježbaj s namjerom da možeš služiti Allahu Dž.Š. bolje i sa više snage.

17) Posti ponedjeljkom i četvrtkom, posebno za zimskih mjeseci s kraćim danima.

18) Prakticiraj poslaničko liječenje. Uzimaj crno sjeme (ćurokot), med, hurme, uradi hidžamu barem jednom godišnje. Jedi meso jednom sedmično i jedi organske i zdravije porcije.

19) Pronađi duhovnog odgajatelja (šejha). Pronađi pravog rabbanija (nekog ko je čvrsto povezan s Rabbom) i koji povezuje i druge. Pitaj ga za duhovni savjet. Tretiraj ga kao životnog trenera koji ti pomaže u jačanju veza s Allahom Dž.Š.

20) Gradi vezu s Kur’anom, posvećujući se proučavanjima Kur’ana. Duboko uranjaj u analiziranja iz godine u godinu razmišljajući o njegovim ajetima; svakodnevno čitaj po jedan dio Kur’ana (Džuz), tako da jednom mjesečno proučiš hatmu.

Zaključne napomene

Nažalost, većinom živimo u lažnim nadanjima; zauzeti pokušajem ispunjenja naših ovozemaljskih ambicija. Pri tome zanemarujemo svoje primarne dužnosti koje je Allah odredio. Zaboravljamo da će se svi ti svjetovni planovi, obavljeni na račun naših dužnosti kao muslimana, naprasno prekinuti čim nas melek smrti posjeti sa pozivom koji se ne odbija.

Priredio: Senad ef. Agić

Mehmed Oručević
Senad Agić

Hvala Allahu, Gospodaru, svjetova, Vladaru Sudnjega dana, na nimetima i blagodatima kojima nas daruje. Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

1. Podsjećanja o vrijednostima ibadeta u mjesecu zul-hidždžetu

Mnogo je knjiga napisano o vrijednostima prvih deset dana mjeseca zul – hidždžeta i gotovo sve je rečeno o ibadetima i njihovim vrijednostima u ovom blagoslovljenom mjesecu. Ovdje želimo podsjetiti na dobra djela koja možemo učiniti u prvih deset dana zul-hidždžeta i ukazati na njihov značaj. Mjesec zul – hidždže, mjesec velikog dobra, mjesec hadždža, kurbana, dobrovoljnog posta, Arefata, tekbira, tešrika, tahmida, tehlila; mjesec pobožnosti, pokornosti i poslušnosti Allahu, dž.š. Blagoslovljeni i najodabraniji dani godine! Svako od nas želi da, u ime Uzvišenog Allaha, učini neko dobro djelo u prvih deset dana zul – hidždžeta i tako se približiti našem Gospodaru. To su, u prvom redu, ibadeti: namazi, post, klanje kurbana, hadždž i umra, zikr, učenje Kur’ana, dijeljenje sadake, raspodjela kurbanskog mesa, itd. Ovo su mahom individualni ibadeti. Od posebne su vrijednosti kolektivni/džematski ibadeti. Mnogo je dobrih djela koja bismo mogli učiniti tijekom ovih blagoslovljenih dana. U tome svemu posebno je važno imati čist nijjet, da sve što želimo učiniti da činimo iskreno radi Uzvišenog Allaha, u Njegovo ime i sa jedinom željom – da zaslužimo Allahovu milost (rahmet), oprost (magfiret) i uputu (hidajet).

1.1. Dobra djela koja možemo učiniti tijekom ovih dana

1.1.1. Klanjanje dnevnih i noćnih nafila.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Čini puno sedždu jer nećeš učiniti ni jednu sedždu Allahu, a da te On neće uzdići na veću dereždu i izbrisati ti jedan grijeh”. Se’id ibn Džubejr r.a. kaže:”Ne gasite vaše svjetiljke u tim noćima“. To ukazuje da je velika vrijednost u ovim noćima ustajati i klanjati namaz, učiti Kur’an i približavati se Uzvišenom Allahu. Naši vrijedni prethodnici su se posebno isticali ibadetom u ovim blagoslovljenim noćima.

1.1.2. Pokajanje (tevba).

Premda pokajanje treba činiti stalno, posebno je važno iskoristiti ove mubarek dane i što više činiti tevbu da bismo okrenuli svoja srca ka ibadetu, inšallah. Potrebno je mnogo upućivati dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebnu dovu uputiti za stanje ummeta.

1.1.3. Dobročinstvo roditeljima.
1.1.4. Obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri.
1.1.5. Učenje Kur’ana i podučavanje drugih Kur’anu, posebno u ovim danima.
1.1.6. Sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska sunca, i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca.

Preneseno je da klanjanje sabah namaza u džamiji i sjedenje u džamiji na tom mjesu do izlaska sunca i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca, ima vrijednost obavljenog hadždža. Naravno time ne spada dužnost obavljanja hadždža, ali je vrijednost obavljanja ovih ibadeta ista.

1.1.7. Učenje zikra, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji, izgovaranje što više tehlila (la ilahe illaallah), tekbira (Allahu ekber), tahmida (elhamdulillah).
1.1.8. Obilazak rodbine i bolesnika.
1.1.9. Udjeljivanje sadake, posebnu pažnju u ovim blagoslovljenim danima posvetiti iznemoglim osobama, jetimima, posebno u danima hadža, što zavrjeđuje posebnu nagradu kod Allaha, dž.š.
1.1.10. Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima je to
potrebno.
1.1.11. Maksimalno čuvanje i ustezanje od grijeha, naročito onih velikih grijeha kao što je gibet (ogovaranje), laž, gledanje u ono što nije dozvoljeno, kamata, mito i slično.

Musliman je dužan iskoristiti ove blagoslovljene dane i provesti ih u istinskom ibadetu, sa željom da zasluži, Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, milost i oprost. Učinimo to na način kao da nam je ova godina posljednja u našem ovodunjalučkom životu i da više nećemo imati prilike da išta promijenimo i popravimo. Samo Allah, dž.š., zna da li ćemo dočekati slijedeću godinu, mjesec zul-hidždže i dan Arefata u njemu. Zbog toga je veoma poželjno nastojati učiniti što više hajrata i zaslužiti što više nagrada, naročito u ovim danima kada je nagrada mnogostruka. Nikad ne treba ni pomisliti da smo uradili dovoljno dobra, jer nikad se ne može uraditi dovoljno dobra u ime Allaha, s.w.t., niti Mu se možemo odužiti za sve Njegove blagodati. Ne zaboravimo i svoje ukućane potaknuti da čine hajr i dobro u ovim blagoslovljenim danima, jer ćemo i mi, ako Bog da, imati dio u tom dobročinstvu a njima se neće umanjiti – Allah će nas sviju nagraditi.

2. Nekoliko divnih hadisa o ovom mubarek mjesecu

2.1. Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek ode da se bori radi Allaha žrtvujući sebe i svoj imetak i ništa od toga ne vrati.” (Buharija, 2/457).

2.2. Uzvišeni Gospodar podario nam je blagodat prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta, vrijeme činjenja dobrih djela, plemenito i blagoslovljeno vrijeme i posebno blagodati ibadeta u njima. Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema nama je:
– odabrao prvih deset dana zul-hidždžeta i učinio ih vrednijim nad ostalim danima godine,
– odredio da dobra djela učinjena u ovim danima mnogostruko više vrijede od istih djela učinjenih u ostalim danima,
– poživio nas do ovih mubarek i blagoslovljenih dana, i dao nam priliku da u ovim danima uvećamo naša dobra djela.
Zbog toga, i iz zahvalnosti prema našem Gospodaru, provedimo ovih deset dana u pokornosti Njemu i činjenju ibadeta u Njegovo ime i za Njegovo zadovoljstvo. Vrijednost ovih dana koje je Uzvišeni Allah odabrao u odnosu na druga vremena, opisana su u hadisu koji bilježi Buharija, a u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana” A kod Darimija bilježi se predanje: “Nema vrednijeg djela od djelā u deset dana zul-hidždžeta”.

2.3. Prvih deset dana zul – hidždžeta su blagoslovljeni dani. Ovo ukazuje na veličanstvenost ovih odabranih dana, na vrijednost ibadeta obavljenih u njima i veličinu Allahove nagrade za djela učinjena u njima. Zbog njihove vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune njima:”Tako mi zore i deset noći” (Kur’an, 89:1-2) To je najbolji pokazatelj izuzetne vrijednosti ovoga mjeseca i zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru, što nam je podario još jednu priliku da iskoristimo blagodati ovog mubarek poklona! Po mišljenju Ibn Abbasa, dani są kojima se Allah, dž.š., zaklinje su prvih deset dana zul- hidždžeta. Ono sa čime se zaklinje Stvoritelj svih svjetova, ukazuje da to ima posebnu vrijednost.

3. Najbolji dan i najbolja noć u godini .

3.1. Iz Kur’ana i Sunneta je razvidno da su prvih deset dana zul-hidždžeta najbolji dani u godini, čak su bolji i od posljednjih deset dana mjeseca ramazana. Najbolji dan pojedinačno u godini je dan Arefata. Također su zadnjih deset noći ramazana najbolje noći u godini, bolje od prvih deset noći zul- hidžeta, jer u njima je noć Lejletul Kadr (noć Moći), koja je najbolja noć u godini; vrednija je i od hiljadu mjeseci. (Tefsir ibn Kesira, 5/412) Upitali su šejhul-islam Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta, da li su oni bolji od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: “Dani deset dana zul-hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca Ramazana, a noći zadnje trećine Ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidždžeta.”

3.2.U dugoj prošlosti često se postavljalo pitanje shvaćanja i razumijevanja vremena sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem su živjeli. To je pitanje odnosa prema izazovima vremena i načina zadovoljavanja životnih potreba. Smatralo se da je odnos prema zahtjevima vremena i životnim potrebama u direktnoj povezanosti sa duljinom njihova boravka na dunjaluku. Naime, životna dob sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je mnogo kraća od životne dobi ranijih naroda (prosjek je 60 – 70 godina). Uzvišeni Allah je, iz svoje milosti, počastio ovaj ummet time što je omogućio da u kratkom vremenu mogu zaslužiti i uraditi mnogo dobrih djela da dostignu i da čak prestignu drevne narode, ukoliko se ponašaju prema kur’anskin načelima i pokoravaju Njegovim naredbama. U tu svrhu Uzvišeni Allah je odlikovao pojedina mjesta i vremena nad drugima i odredio vrijednost ibadeta u njima. Dobar primjer tome je da namaz obavljen u haremu Kjabe vrijedi kao stotina hiljada namaza obavljenih na drugim mjestima, vrijednost ibadeta u noći Lejletul-Kadr, ibadeti u mubarek mjesecu ramazanu i brojne druge prilike u kojima se mogu uvećati dobra djela, zaslužiti izuzetno vrijedna nagrada i upotpuniti ahiretska opskrba. Jedno od tih vremena je i prvih deset dana zul-hidždžeta. Ljudi se dugo pripremaju, svjesni vrijednosti vremena u kojem živimo a posebno svjesni vrijednosti ovih prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Naše željno iščekivanje prvih deset dana zul-hidždžeta i temeljito pripremanje za ove blagoslovljene dane je pokazatelj jačine našeg imana i naše želje da zaslužimo Allahovu milost i zadovoljstvo.

3.3. Mnogo je dobrih djela koja možemo učiniti tijekom prvih deset dana zul-hidždžeta. To su najvredniji i najveličanstveniji dani kod Uzvišenog Allaha. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i takvaluka. Stoga, potrudimo se maksimalno da u ovim blagoslovljenim danima učinimo što više dobrih djela, jer je nagrada mnogostruka, a pogotovo što su dobra djela učinjena u ovim danima, dodatno draga Uzvišenom Allahu. Dobra djela u ovim danima su mnogostruko vrednija nego u drugim vremenima. Na posebnost i vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, uzvisujući ih i dajući im na taj način posebnu počast: "Tako Mi zore, i deset noći i parnog i neparnog." (Kur’an, 89:1-2) Ibn Abbas, r.a., rekao je : “Misli se na prvu trećinu mjeseca zul-hidždže.“ Imam Ahmed prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Deseti dan zul-hidždže je dan Kurban-bajrama; to je parni dan, neparni dan je dan Arefata” To je poziv i najbolje upozorenje svim vjernicima da se posvete dobročinstvu, u ovoj desetini zul-hidždžeta, više nego ikada. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašavao je značaj i veličinu ovih dana u hadisu: “Najbolji dani na dunjaluku su prvih deset dana zul-hidždžeta” Bilježi imam Ahmed da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema većih niti dražih dana Allahu dž.š., za činjenje dobrih djela od ovih dana, zato izgovarajte dosta tehlil (La ilahe illAllah), tekbir (Allahu Ekber), tahmid (Elhamdulillah)." Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog Poslanika: “Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je zabilježio imam Taberani).

3.4. Veličanje Uzvišenog Allaha. Ove blagoslovljene dane ukrasimo i sa tekbirima. Sunnet je u ovim danima učiti tekbire, tahmide, tehlile i tesbihe, naglas u džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče pojedinačno i naglas, dok žene uče u sebi. Pored ovih općih tekbira, koji su propisani tokom cijelog perioda, postoje i posebni tekbiri. Oni se donose nakon farz – namaza počevši od iza sabaha devetog zul-hidždžeta pa sve do iza ikindije trinaestog zul-hidžeta (četvrtog dana bajrama), bez obzira da li se namaz klanjao džematski ili pojedinačno. To je poznati tekbiri tešrik: „Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illallahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi” – hamd.”

3.4.1. Posebnost i vrijednost ovih deset dana ogleda se i u činjenici da jedino u ovim danima dolaze svi temeljni ibadeti: klanjanje namaza, post, hadždž, kurban, sadaka i ostala mnogobrojna dobra djela. Zbog toga su, najvjerojatnije, oni odabrani da budu najbolji od svih drugih dana u godini. A Allah najbolje zna! Hafiz Ibn Hadžer rekao je: “Mislim da je razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.” Koja dobra djela možemo učiniti u ovim odabranim danima, šta da žrtvujemo od sebe u ime Allaha, za islam, za zajednicu kojoj pripadamo?

4. Odlike mubarek mjeseca zul-hidždžeta

4.1.Hadždž se obavlja u mjesecu Zul-hidždžetu
4.1.1. U prvih deset dana zul-hidždžeta Uzvišeni Allah je odredio da se obavlja hadždž. U njima je Jevmu-tervijeh, tj. osmi dan zul – hidždžeta, kada hadžije iz Mekke izlaze na Minu, u njima je i Jevmu Arefeh, tj. deveti dan zul – hidždžeta, o kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen vatre džehennemske kao na dan Arefata.” Vjernici se odazivaju Allahovom pozivu, hodočaste Kjabu, čine tevbe, mole za oprost grijeha i glasno, sa uzdignutim rukama, okrenuti prema Kjabi s pogledom u nebo, po nekoliko sahata iskazuju pokajanja za grijehe koje su činili, daju obećanja da više neće činiti grijeh i da će ostatak života živjeti po Allahovim odredbama, upućuju dove i mole za milost i oprost. Tu ljepotu se mora doživjeti barem jedanput u životu, jer jezik je i suviše siromašan da to predoči i opiše.

4.1.2. Vjernici koji imaju mogućnost da u ovim danima obave hadždž učiniće izuzetno vrijedno djelo. Velik je broj hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., podstiče na obavljanje hadždža! Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Za primljen hadždž ne postoji druga nagrada osim džennet.” Ako svemu tome dodamo da će hodočasnik, prilikom obavljanja hadždža imati priliku da obavi nekoliko namaza u haremu Kjabe, a budući da je jedan namaz obavljen u haremu Kjabe vrjedniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, to postaje snažan motiv koji u čovjeku budi želju za obavljanjem hadždža. One hadžije, čiji hadždž bude mebrur, vraćaju se svojim kućama čisti od grijeha. Kada bi nam Allah dao moć da vidimo nevidljivo, vidjeli bismo kako se sa hadžija, dok borave na blagoslovljenim mjestima (Arefat, Harem Kjabe, Mina, Muzdelifa), čineći tevbu, dok mole za Njegovu milost i oprost, slivaju rijeke grijeha sa njih, dok ih Uzvišeni Allah sapire i čisti.

4.1.3. Hadždž i umra su najvedniji ibadeti u ovim danima, na što upućuje i hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Umra do umre briše grijehe koji su u međuvremenu počinjeni, a za primljen hadždž nema druge nagrade do džennet.” Za one koji ne obavljaju hadždž, strogo je preporučen post tog dana. Poslanik, s.a.v.s., poručio je da post na dan Arefata briše grijehe iz godine koja je prošla i godine koja dolazi. Tog dana sve hadžije polaze na Arefat izgovarajući telbiju. U jednom drugom hadisu govori se da Uzvišeni Allah na dan Arafata oprašta onima koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Zbog toga je preporučljivo biti u i’tikafu na dan Arefata.

4.1.4. Arefat je, također, najbolji dan za učenje Kur’ana. Oni koji budu na Arefatu taj dan bi trebali maksimalno iskoristiti i činiti što je moguće više dova, jer je to mjesto gdje se dove primaju. O danu Arefata, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Hadždž je Arefat!” . U ovim danima je i Jevmun-nehr, tj. dan Kurbanskog bajrama, a to je najbolji dan u godini kod Uzvišenog Allaha. Vjerodostojnom predajom je potvrđeno da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Najveći dan kod Allaha je dan Kurbanskog bajrama.” (Ahmed)

4.1.5. Jedna od vrijednosti ovih dana jeste i to da je Uzvišeni Allah tih dana usavršio ovaj din i upotpunio Svoju blagodat prema vjernicima. To je najveća blagodat Uzvišenog Allaha prema ovome ummetu, kada im je vjeru učinio savršenom i potpunom. Bilježe Buharija i Muslim: “Došao je jedan židov Omeru, r.a., pa mu rekao: “O vladaru pravovjernih, ima jedan ajet u vašoj Knjizi koji učite, a da je nama židovima objavljen, uzeli bismo taj dan za blagdan.” Omer ga je upitao: “koji je to ajet”, a on reče: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” Na to Omer, r.a., odgovori: “Ja doista znam u kojem danu je taj ajet objavljen i mjesto na kojem je objavljen. Objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na Arefatu na dan džume. Bilo je to u predvečerje na Arefatu u petak.”

4.2. Kurban-bajram
Deseti dan zul-hidždžeta je prvi dan Kurban-bajrama. U danima hadždža obavlja se još jedan ibadet a to je klanje kurbana. Kurbane kolju, kako oni koji obavljaju hadždž, tako i oni koji se nalaze kod svojih kuća. Klanje kurbana datira od našeg praoca Ibrahima, a.s., i predstavlja jednu neprekinutu tradiciju koja se prakticira širom islamskog svijeta. Ko se tog dana približi Allahu, dž.š., klanjem kurbana, sa prvom kapi krvi kurbana Allah, dž.š., oprašta njemu i njegovoj porodici sve grijehe. A tko taj dan nahrani siromašnog i podijeli sadaku, Allah, dž.š., će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbjednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrim djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

4.2.1. Kao i za mnoge druge ibadete tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Prvo sa čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban – bajrama je da klanjamo bajram, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi postupio je po našem sunnetu.” (Buhari i Muslim) Ummu Seleme, r.a.,prenosi da je Poslanik, s.a.v.s.,kazao: “Kada vidite mlađak zul-hidždžeta, a neko od vas namjerava da kolje kurban, neka ne uzima ništa od dlaka – kose, niti od nokata.” Neka ne uklanja ni dlake (kosa, brada i sl.) ni nokte, sve dok ne zakolje kurban. To se, vjerovatno, čini zbog toga da bi se poistovjetili sa onim hadžijama koji sa sobom na hadždž vode kurban. Uzvišeni Allah je rekao: „… a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte.” (Kur’an, 2:196)

5. Post je najvredniji ibadet

5.1. Post je jedan od posebno dragih ibadeta Allahu, dž.š. Nema sumnje da je post jedna od najvrednijih vrsta dobrih djela. To je djelo Uzvišeni Allah odabrao za Sebe, kao što stoji u hadisi – kudsi: “Post pripada Meni i Ja ću za njega posebno nagraditi. Radi Mene je ostavio svoju požudu i svoju hranu i svoje piće.” Prenosi se od Ebu Seida, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema ni jednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.” U vezi vrijednosti posta Poslanik, s.a.v.s., u hadisu-kudsi kaže da je Uzvišeni Allah rekao: 'Sva djela sina Ademovog pripadaju njemu, osim posta, koji je Moj i Ja nagrađujem za njega.” (Buhari).

5.2. Post kao posebna vrsta ibadeta u ovim mubarek danima ima svoj poseban značaj i vrijednost. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., post je jedno od najpohvalnijih djela u ovim svetim danima. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, posebno na dan Arefata. To je zbog toga što je post jedan od najboljih načina približavanja Allahu, dž.š., i način da se zasluži Njegova milosti i oprost. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.,: “Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta.

5.3. Visokim stepenom pohvaljenosti smatra se post prvih devet dana zul- hidždžeta. Vrijednost posta općenito je kod Allaha velika, a kad se još doda da su ovo blagoslovljeni dani i da je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio ove dane, onda postaje jasnije da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je dobrovoljni post u svakom od ovih dana ravan dobrovoljnom postu jedne godine, a dobrovoljni namaz u svakoj njegovoj noći je ravan dobrovoljnom namazu u noći Lejletul – Kadr. [Tirmizi] Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., saznajemo da je post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis: „Allahov Poslanik je postio dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu (bijeli dani)”. (Tirmizi)

5.4. Deseti dan zul-hidždžeta je Kurbanski bajram kada nije dozvoljeno postiti po konsenzusu islamskih učenjaka. To je potvrđeno hadisom Ebu Seida, r.a.: ''Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.'' (Buharija i Muslim). U tom smislu su i riječi Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.:„Nema vrednijih dana kod Allaha, dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!" (Ahmed). Naravno, i druga dobra djela treba umnožiti, uvećati i upisati u svoju knjigu dobrih djela!

6. Dan Arefata

Deveti dan zul-hidždžeta ima posebnu vrijednost kod Allaha, dž.š., i to je najbolji i najvažniji dan u cijeloj godini. Toga dana su sve hadžije okupljene na jednom mjestu i svi zajedno veličaju, mole Allaha, dž.š., i zahvaljuju Mu se na Njegovim blagodatima.

6.1. Posebno je, za one koji ne obavljaju hadždž, vrijedno postiti dan Arefata. Bilježi Muslim da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za post na dan Arefata rekao: „Vjerujem da će Allah, dž.š., za post na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu." Arefat je deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, najvažniji dan cijele godine. Od posebne je vrijednosti post tog dana, dakakao, za one koji ne obavljaju hadždž, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Post na dan Arefata briše grijehe iz godine koja je prošla i godine koja dolazi.” (Muslim).

6.2. Hodočasniku koji obavlja hadždž sunnet je da ne posti na dan Arefata. Ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije postio na dan Arefata kada je obavljao hadždž. To je pohvalno kako bi hodočasnik imao više snage za dovu, jer Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolja dova je Arefatska dova”.Za hodočasnike koji nisu bili u mogućnosti zaklati kurban, obaveza je postiti tri dana na hadždžu.Velik broj učenjaka smatra da se ova obaveza ispuni u danima tešrika (danima kada hadžije borave na Mini), a to su jedanaesti, dvanaesti, trinaesti dan zul-hidždžeta. To je obavezno ispostiti na hadždžu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: “A onaj ko ga ne nađe, neka posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku – to jest punih deset dana.” (Kur’an, 2:196) Jedan drugi hadis kazuje da se na dan Arefata oprašta onima koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Iz tog razloga, preporučljivo je taj dan provesti u i'tikafu na dan Arefata. Arefat je, također, najbolji dan za čitanje Kur’ana, učenja dova, razmišljanja o svekolikim blagodatima Allaha.

6.3. Također se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Nikada šejtan nije manji, poniženiji, udaljeniji od dobra i ljući kao što je to na dan Arefata. A to je zbog toga što vidi kako silazi Allahova milost što Allah oprašta velike grijehe…” (imam Malik u djelu El-Muwetta). Isto tako prenosi se od hazreti Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema ni jednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa danom Arefata. Allah dž.š., se spusti na dunjalučko nebo, te se pred melecima pohvali iskazujući svoj ponos sa Svojim robovima govoreći: “Šta su ovi tražili?” A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: “Budite svjedoci, meleci moji, da sam im oprostio!” (Muslim, En-Nesai)

7. Najbolja dova je na dan Arefata

Ove blagoslovljene dane vjernik treba iskoristiti za pokajanje Uzvišenom Allahu, da u njima obnovi ugovor pokornosti sa Uzvišenim Allahom, da se prisjeti povratka Uzvišenom Allahu. Vjernik će, sa uzdignutim rukama, okrenut prema Kjabi, s pogledom u nebo, satima iskazivati pokajanja za učinjene grijehe, moliti za oprost i milost, obećati Gospodaru da više neće činiti grijehe, iskazivati spremnost da će se do posljednjeg dana svog boravka na dunjaluku, pokoravati Njegovim naredbama. Allah voli pokajnike i raduje se njihovom pokajanju. U Svojoj knjizi je obećao da će loša djela iskrenih pokajnika pretvoriti u dobra.

7.1. Premda se pokajanje treba činiti uvijek, posebno je važno tražiti oprost u ovim danima. Pokajanje zajedno sa dobrim djelima učinjenim u ovim danima može, inšallah, dovesti do transformacije kod muslimana da što više čine dobra djela. Dova je, također, spomenuta u hadisu Allahova Poslanika,s.a.v.s., koji kaže: “Najbolja dova je na dan Arefata. Najbolje riječi koje sam ikada izgovorio ja i poslanici prije mene su: Lailahe illallah wahdehu la šerike leh (Nema drugog boga sem Allaha jedinog, Koji nema sudruga.)” (Malik i Tirmizi).

7.2. Ovih dana trebamo uložiti maksimalan trud u činjenju dobra.Pokajmo se Uzvišenom Allahu jer u ovim blagoslovljenim danima Allahov bereket se nalazi iznad nas kao i Allahov rahmet (milost). U ovim danima učimo što više dove, klanjajmo što više dobrovoljnih namaza, učimo što više Časni Kur’an, podijelimo osmijeh sa svojim bratom, sestrom, rodbinom, komšijama jer to spada u sadaku, govorimo samo lijepe riječi, i najzad u ovim danima, manje pričajmo a više činimo dobra djela.

7.3. Na osnovu svega rečenog, razabire se da je muslimanu propisano da se maksimalno potrudi u činjenju ibadeta u ovim danima: namaz, učenje Kur’ana, zikr – spominjanje Allaha, traženja oprosta, čuvanje rodbinskih veza – obilaskom rodbine, itd. U ovim danima činimo što više dobrovoljnih ibadeta u vidu općekorisnih poslova, pružanje pomoći ljudima, davanja sadake, naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nagrada za dobra djela u tim danima je mnogostruka, jer Allah, dž.š, mnogo više voli dobra djela učinjena u ovim blagoslovljenim danima negoli djela učinjena mimo tih dana.

7.4. Ovo su samo neka djela koja možemo i trebamo činiti tijekom ovih blagoslovljenih dana. Najbitnije u tome svemu jeste da to činimo čistim nijetom, da to činimo u ime Uzvišenog Allaha sa nadom da ćemo zaslužiti Njegovu milost i oprost.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne da iskoristimo ove dane u činjenju ibadeta, da nam osnaži iman, da nam primi i ukabuli naša dobra djela, da nam se smiluje i da nam oprosti. Amin!

Ova se poslovica mnogo više koristi nego što se izgovara. Nastala je onda kada se posjedovanje krave smatralo velikim blagom. Gubitak krave tada je značio siromaštvo, ovisnost i beznađe. Poslovica, naravno, nema veze sa naslovom druge najduže sure u Kur'ani kerimu. I teško da ovakvu poslovicu još bilo ko na dunjaluku ima. Ovo je specijalitet naroda na Balkanu. Ali, kako bilo ko ko ovako misli i osjeća može biti sretan?

Teorija da meni može biti bolje samo ako drugom bude gore nije teorija po kojoj normalan čovjek živi. Nema i ne može biti bereketa i blagoslova ako se polazi od toga da moja sreća zahtijeva da neko drugi bude nesretan ili da moja zahvalnost za ono što imam zavisi od toga da neko drugi ima manje. Nije zahtjev da druga djeca budu neuspješna da bi se na moju gledalo kao na uspješnu. Ljepota tvoje supruge ne traži i ne uslovljava da druge žene budu ružne.

U politici, vjeri…

I u politici i u vjeri ovakav način razmišljanja za misleće i vjerujući nije primjeren. Ideja da jedna stranka mora pobijediti a druga izgubiti ne doprinosi napretku. Ovakav način razmišljanja pogotovo je neprihvatljiv u islamskoj zajednici ili bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici. "Moj džemat napreduje i ostvaruje progres samo ako onaj drugi nazaduje", pristup je neprimjeren bilo kojoj vjeri, pogotovo je neprimjeren i apsolutno neprihvatljiv u islamu.

Predsjednik Trump nije jedini državnik koji koristi ovakvu nakaradnu taktiku, ali je vjerovatno prvi koji je ovakav pristup i taktiku postavio kao stub svoga političkog djelovanja kako bi se održao na vlasti. Za Amerikance porijeklom s Balkana ništa novo. Tako on Trump jadnik misli ako udomi nekog političkog azilanta da će to automatski značiti gubitak standarda američkog građanina. On, kakvog li paradoska, koji uglavnom računa na glasove vjernika evangelista, i dalje misli da davati znači gubiti. Zaboravlja da su njegovi ne tako daleki preci u Ameriku stigli kao emigranti, pogotovo zaboravlja da njegova supruga Melanija (Slovenija) nije čak ni rođena u zemlji čiji je on predsjednik.

Najteže pada saznanje da imamo i takvih vjernika koji misle da ako Bog oprosti griješnicima da je njegov vjernički status time ugrožen i devalviran. Neki bi da i Božju milost kontrolišu i uslovljavaju. Međutim, ljubav i samilost ne poznaju poslovicu iz naslova. Ovaj svijet nije naprosto stvoren da njegovi dijelovi budu neovisni jedni od drugih. Sve je povezano i sve se međusobno nadopunjuje i dograđuje. Davati znači dobijati. Druge usrećiti znači biti uistinu sretan. Zar još uvijek nismo shvatili mudrost Poslanikovog a. s. hadisa:

Niko od vas neće vjerovati dok svom bratu ne bude želio ono što želi samom sebi.

S. Agić