BLAGODATI RAMAZANSKOG POSTA kroz ajete i hadise

Hadži Mehmed prof. dr. Oručević i Hadži Maše Jukić

Hvala Uzvišenom Allahu, Stvoritelju svih svjetova, koji nas je počastio są čistom i pravom vjerom islamom. Samo Njega obožavamo, samo Njemu ibadet činimo, samo od Njega oprost, pomoć, zaštitu i uputu tražimo. Svjedočimo da nema drugog božanstva koje zaslužuje obožavanje mimo Allaha, s.v.t. Neka je mir i spas na Njegovog miljenika poslanika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i čine dobro, do Sudnjega dana.

1. RAMAZAN I RAMAZANSKI POST

1.1. PRIPREME I DOČEK RAMAZANA

Hvala Allahu, s.v.t., što nam svake godine daruje mjesec ramazan. U tom mjesecu vjernici uživaju u slasti posta, ljepoti sehūra, iftara i teravija. Svaki ponovni susret sa mubarek ramazanom je novi doživljaj. On nas svaki put obraduje ljepšim i dražim darovima, svaki put kad nas zijareti više ga zavolimo, postaje nam sve draži, sve više mu se radujemo, jer svaki put se više srodi s nama i postane dio nas.

1. a) Postači s posebnim nestrpljenjem i čežnjom iščekuju mlađak mjeseca ramazana koji sa sobom nosi brojne blagodati i darove neizmjerne vrijednosti. Ramazanski post je prava prilika da se muslimani vrate Stvoritelju, da Mu se pokaju za učinjene grijehe, da se očiste od grijeha, da Mu se približe činjenjem ibadeta, izvršavanjem Njegovih naredbi i klonjenjem zabrana. Resul, s.a.v.s., je običavao obradovati svoje ashabe dolaskom ramazana i podsticati ih da se što bolje pripreme za doček visokog gosta, da budu zahvalni na izuzetnim ramazanskim darovima i da se što bolje okoriste njegovim blagodatima.
2. b) Aktivnosti priprema dočeka ramazana obuhvataju:
   1. i) Veliko spremanje u kućama da mjesec posta dočekaju i ugoste kao najdražeg gosta.
   2. ii) Pripremanje čeljadi a posebno djece za doček ramazana. Ono se ogleda u tome da roditelji pričaju djeci o vrijednostima ramazanskog posta, njegovim blagodatima, izuzetnim ljepotama vjere islama, o značaju posta za zdravlje ljudi i o velikoj nagradi koju je Allah, s.v.t., obećao za post.
   3. iii) Porodice, šira rodbina i komšije se pripremaju da iskoriste ramazan za zijaret rodbine, druženje, zajedničke odlaske u džamije, zajedničke iftare, klanjanje nafila i učenje Kur’ana.
3. c) Gospodar nam je, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, podario zlatnu priliku – ramazan i učinio da se dobra djela učinjena u toku ramazana mnogostruko bolje nagrađuju, čak deset puta pa sve do sedam stotina puta, bolje nego ista dobra djela učinjena izvan ramazana. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Za svako djelo čovjek će biti desetorostruko nagrađen, pa do sedam stotina puta, osim za post, jer je on radi Mene i ja ću za njega posebno nagraditi. On ostavlja strasti, jelo i piće radi Mene. Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Gospodarem; zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska.” (Buharija i Muslim).
4. d) Pripreme dočeka ramazana treba da obuhvate i educiranje članova džemata o vrijednostima i propisima posta, značaju davanja sadake i propisima zekata. Posebna pažnja se poklanja pripremi djece i omladine za njihov prvi ramazanski post, da dožive ramazan kao mjesec radosti, veselja, zdravlja, ibadeta i posta. Proces vjerske edukacije nastaviti tijekom mjeseca posta kroz predavanja i razgovore o blagodatima posta, vrijednosti posta u našoj vjeri i propisima obavljanja posta.
5. e) Lijepo je obradovati članove džemata kao i članove porodice sa prigodnim ramazanskim poklonima u vidu knjižica i video materijala sa ciljem da se džematlije podsjete o načelima islama, propisima obavljanja posta i činjenja ibadeta Gospodaru. Posebno je važno, prije nego što nastupi ramazan, podsjetiti postače o pravilima i propisima obavljanja posta, kako bi im post bio ispravan, potpun i primljen kod Allaha, dž.š.
6. f) To je prava prilika da djeca nauče kako je postio Allahov Poslanik, s.a.v.s. i kakve je poruke dostavio čovječanstvu, da saznaju o tome da je Allah, s.v.t., odabrao Muhammeda, s.a.v.s., za Svoga poslanika i poslao ga čovječanstvu, da obraduje ljude sa kur’anskim porukama, da te poruke objasni ljudima, da poduči ljude kako treba živjeti da bi bili uspješni i sretni na dunjaluku i spašeni na ahiretu.

1.1.1. Ramazan je izuzetna prilika za promjenu postača u smislu jačanja njihove bogobojaznosti.

Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., je učitelj čovječanstva i uzor do Sudnjega dana. On nam je objasnio kur’anske poruke, podučio nas osnovama divne vjere islama, naučio nas kako se čine ibadeti (namaz, post, hadždž i ostali ibadeti), kako se treba ophoditi prema porodici, rodbini, roditeljima, komšiluku i svim Allahovim stvorenjima.                                                                            .

1. a) Mnogi naši rođaci, prijatelji i komšije sa kojima smo sehurili, iftarili, ibadetili, dijelili ramazanske radosti i raspoloženja, pili sehurske i iftarske kahve, uživali ramazanske blagodati, nisu dočekali ovaj mubarek ramazan. Neka im je veliki rahmet! To je opomena svima onima koje je Gospodar počastio da dočekaju ovaj ramazan, da maksimalno iskoriste ramazanske blagodati, baš kao da im je ovaj ramazan posljednji i da neće biti više prilike da svoje stanje poprave, da uvećaju svoja dobra djela i upotpune ahiretsku opskrbu.

1.1.2. Naši dobri prethodnici su se, zbog brojnih blagodati i veličanstvenih darova koje ramazan sa sobom donosi, svim srcem radovali dolasku ramazana. Molili su Uzvišenog Allaha šest mjeseci prije dolaska ramazana da ih poživi da dočekaju mubarek ramazan, da se okite ramazanskim ukrasima, da uberu njegove sočne i tek dozrele ramazanske plodove, uvećaju svoja dobra djela, uživaju u ramazanskim blagodatima, očiste svoja srca od grijeha, zasluže vrijednu nagradu koju je On, s.v.t., obećao za post i da se što više približe svome Gospodaru.

1. a) Oni su, u vrijeme posta, odlazili u regione gdje su dani duži i vrućine jače, gdje je „teže” postiti da bi zaslužili veću nagradu. Nakon što bi ispostili ramazan i ispratili dragog gosta, preostalih pet mjeseci su molili Allaha da im primi post i ramazanske ibadete koje su pokorno i skrušeno činili radi Njega sa dovom da im se smiluje, oprosti im grijehe i uvede ih u džennet.
2. b) Od naročitog je značaja da priprema za ramazanski post bude sveobuhvatna i potpuna. Pripreme za post treba početi barem nekoliko mjeseci prije ramazana. Pregledom zabilješke i analize ramazanskih aktivnosti od prošlog ramazana, koju smo uradili neposredno nakon Ramazanskog bajrama prošle godine, saznat ćemo šta nije bilo najbolje urađeno, šta bi se moglo popraviti i bolje uraditi u toku ovog ramazana, da bismo bolje iskoristili ramazanske blagodati i maksimalno se okoristili postom.

1.1.3. Mubarek ramazan u sebi krije toliko čari i mudrosti, da svaki put kad se razmišlja o nedostižnoj mudrosti Stvoritelja svjetova u propisivanju ibadeta posta, o iznimnim vrijednostima posta u Allahovoj vjeri, o značaju posta za zdravlje čovjeka i za svakodnevni dunjalučki život, iznova izaziva sve snažnije divljenje Njegovoj mudrosti, neizmjernoj milosti i dobroti.

1. a) Prvog dana ramazana mnogi postači zovu svoju rodbinu, prijatelje i poznanike da provjere jesu li i oni zapostili (kao što je poznato svi muslimani u svijetu ne slave Ramazanski bajram isti dan), da im čestitaju na odlučnosti da poste sve dane mubarek ramazana, da čineći ibadete Gospodaru, iskažu Mu svoju pokornost i istinsku zahvalnost onako kako dolikuje i zaslužuje Stvoritelj svih svjetova, da ih ohrabre i požele im ugodan post. Ova čestitka ujedno je dova Gospodaru da im pomogne, primi i ukabuli post, da im se smiluje, oprosti i da ih zajedno uvede u džennet. Muhammed, s.a.v.s., nas uči da „onaj ko isposti ramazan i nakon toga još šest dana mjeseca ševvala, bit će nagrađen kao da je postio cijelu godinu. “Nauka je dokazala da onaj ko isposti mjesec ramazan i još šest dana mjeseca ševvala, uklonit će postom sve otrove iz svog organizma.
2. i) Post je idealna prilika da se svi oni muslimani čija je opskrba obilna “stave u kožu” onih koji su u potrebi za hranom da bi osjetili patnju gladnih, čuli krčanje njihovih praznih stomaka i s njima suosjećali u njihovim teškoćama preživljavanja. Poslanik, s.a.v.s., je često govorio da čovjek ne smije očajavati nad svojom sudbinom, već u teškim prilikama gledati na one koji su u težoj situaciji i zahvaljivati Gospodaru na onome što mu je On, s.v.t., podario.
3. ii) Ramazan je idealna prilika da osjetimo glad i žeđ miliona djece u svijetu, da osjetimo njihovu patnju, da pustimo suzu kada za iftar vidimo punu sofru raznovrsne hrane, dok možda u našoj neposrednoj blizini neko nema čime da utoli glad. .
   Poslanik, s.a.v.s. je govorio:”Dolazi vam mjesec Ramazan, mubarek mjesec, Allah, dž.š., vam je u njemu propisao post, u njemu se otvaraju džennetske kapije i zatvaraju džehennemske, u okove se stavljaju šejtani prkosni, u njemu je noć koja je vrjednija od hiljadu mjeseci, ko bude uskraćen njenog dobra, uskraćen je svakog hajra.” (Ahmed i Nesa’i).

iii) Otvorena džennetska i zatvorena džehennem­ska vrata znak su i potvrda neizmjerne Allahove milosti i dobrote prema Svojim robovima.

1.1.4. Nekoliko podsjećanja postačima da bi se što bolje pripremili za doček mjeseca posta, da bi  na vrijeme počeli sa pripremama za mjesec posta, bolje se okoristili ramazanskim blagodatima, osjetili slast zajedničkih namaza, učenja Kur’ana, skrušenost zikra i čvrstinu pokajanja.

1. a) Doviti Allahu, s.v.t., da ramazan dočekamo zdravi i odlučni u našoj vjeri, da nas učini pokornijim i poslušnijim vjernicima našem Stvoritelju tokom ovog mjeseca posta i milosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi nastupio mjesec redžep govorio je: „Allahu naš, daj nam bereketa u redžepu i šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)                                                                                                                                                                      
2. b) Planirajmo da najviše vremena u toku ramazana ostavimo za ibadete Gospodaru (obavljanje namaza, učenje Kur’ana, učenje zikra, klanjanje nafile, upućivanje dove, udjeljivanje sadake, kajanje, zahvaljivanje Allahu na blagodatima, traženje oprosta, čitanje islamske literature i da uvećamo svoja dobra djela) jer se u mubarek ramazanu dobra djela višestruko bolje nagrađuju.
3. c) Dočekajmo ramazan u dubokoj pokornosti sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više ne vratimo na njih. Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne dobrote i milosti upozorava Svoje iskrene robove: “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. “(24.;31.)

2. ODREĐIVANJE POČETKA RAMAZANSKOG POSTA

Vrijeme ramazanskog posta počinje istekom mjeseca ša’bana i pojavom mlađaka mjeseca ramazana. Početak i završetak posta, određuje se viđenjem mlađaka golim okom. Ako se zbog vremenskih nepogoda, kao što su oblaci, magla, pustinjski oblaci prašine, pojava mlađaka ne može pouzdano utvrditi golim okom, onda to stvara nedoumice u određivanju početka i završetka mjeseca posta.

1.2.1. S obzirom da svaki lunarni mjesec ima 29 ili 30 dana i da je Stvoritelj propisao da mjesec posta bude mjesec ramazan, time je određeno da post traje 29 ili 30 dana. Neke godine se posti 29 a neke godine 30 dana. Da li ćemo ove 1440. h /2019. godine postiti 29 ili 30 dana, saznat ćemo praćenjem mjesečeve mijene (pojava mlađaka). Primjera radi 1436. h / 2015.g. post je trajao od 18. juna do 17. jula, što će reći da je ramazan te godine imao 29 dana, odnosno da se te godine postilo 29 dana; dočim, godine 1435. h / 2014. g postilo se 30 dana (ramazan te godine je imao 30 dana). Statistika pokazuje da se češće postilo 29 dana negoli 30. U gregorijanskom kalendaru, kako je poznato, neki mjeseci imaju 30, neki 31 dan a februar ima 28 dana, odnosno 29 dana svake prestupne godine. To će reći da mjeseci po gregorijanskom kalendaru svake godine imaju isti broj dana (novembar uvijek ima 30 dana, maj uvijek ima 31 i tako redom). U hidžretskom kalendaru, kako smo vidjeli, mjesec ramazan nema svake godine isti broj dana. Lunarni mjeseci imaju ili 29 ili 30 dana i to neke godine 29 a neke godine 30 dana i nijedan mjesec nema manje od 29 niti više od 30 dana. Stoga se računanje vremena po lunarnom sistemu razlikuje od računanja vremena po sunčevom sistemu. Za računanje vremena po lunarnom sistemu kao osnova uzima se pojavljivanje mlađaka. Hidžretska godina je kraća od gregorijanske za 10 odnosno 11 dana svake prestupne godine. To znači da svake godine ramazanski post počinje 10 dana ranije a svake prestupne godine 11 dana ranije od prethodne godine. To istovremeno znači da ramazanski bajram svake godine dolazi 10 dana ranije nego što je bio prethodne godine, a 11 dana ranije svake prestupne godine. Posebno interesovanje izaziva činjenica da svi muslimani u svijetu ne slave Ramazanski bajram isti dan!

2002. a) Početak ramazanskog posta pomjera se za 10 odnosno 11 dana u smjeru kretanja kazaljke na satu ili što je isto u smjeru kretanja Sunca. Ovo pomjeranje početka ramazanskog posta u smjeru ljeto – proljeće – zima – jesen (smjer kretanja Sunca) omogućuje da svako godišnje doba i svaki dan u godini bude obuhvaćen i počašćen ramazanskim postom. Nijedan dan u godini ne bude izostavljen. Mjesec posta ramazan prelazi iz jednog godišnjeg doba u drugo godišnje doba, u smjeru kretanja Sunca i sve ih redom “zijareti”. Događa se da jedan dio ramazana bude u jednom a drugi dio u drugom godišnjem dobu, ali svi dani posta uvijek su smješteni unutar mjeseca ramazana. Stoga se, sa tog stanovišta identificiraju mjesec ramazan i vrijeme ramazanskog posta. To su istoznačnice, što znači da je isto govoriti o mjesecu ramazanu i o ramazanskom postu. To omogućuje da se ne posti uvijek samo ljeti ili samo zimi, već tokom čitave godine. Mjesec ramazan, odnosno ramazanski post prolazi kroz sva godišnja doba pri čemu je mjesec posta uvijek ramazan. Mjesec posta, zbog godišnjeg pomjeranja po 10 odnosno 11 dana, napravi cijeli krug hidžretske godine za period od 36 godina. To se jednostavnim računom dobiva ovako: godišnje pomjeranje od 10 odnosno 11 dana u prestupnoj godini, pomnoženo sa brojem “n” kojeg tražimo, izjednačiti sa punim krugom od 360 stupnjeva, daje 36 godina. Radi lakšeg razumjevanja ove male zavrzlame, neka čitalac zastane i odgovori na ovo jednostavno pitanje. Može li postač koji je rođen 2002. godine i koji će ove godine postiti svoj prvi ljetni ramazanski post, postiti četiri ljetna ramazanska posta, ukoliko bude živio 82 godine? Odgovor je – ne može. Pokušaj izračunati i obrazložiti!

1.2.2. Određivanje početka i završetka posta vrlo je jednostavno objasnio Poslanik, s.a.v.s., na osnovu viđenja mlađaka golim okom. U slučaju loših meteroloških uvjeta (oblaci, magla, pustinjski oblaci prašine) pojava mlađaka mjeseca ramazana, odnosno početak ramazanskog posta se ne može pouzdano utvrditi golim okom! Tu nedoumicu je Poslanik, s.a.v.s., jednostavno i nepogrješivo otklonio zahvaljujući znanju koje mu je Uzvišeni Allah podario. Rekao je da se mjesec ša’ban upotpuni sa tridesetim danom i da ramazan, odnosno ramazanski post počinje sljedeći dan. Time je nepogrješivo otklonjena sumnja, da li mjesec ša’ban te godine ima 29 ili 30 dana. Upotpunjavanje mjeseca šabana sa tridesetim danom, te činjenica da je ša’ban lunarni mjesec, i da svaki lunarni mjesec može imati samo 29 ili 30 dana, ukazuju da mjesec ša’ban te godine ima 30 dana. Mogućnost da mjesec ša’ban te godine ima 29 dana je potpuno isključena. Dan mjeseca ša’bana koji dolazi iza njegovog dvadeset i devetog dana naziva se sumnjivi dan. To je dan u koji se sumnja da li pripada mjesecu ša’banu (zadnji dan ša’bana) ili mjesecu ramazanu (prvi dan ramazana). Ovu sumnju ili nedoumicu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jasno i elegantno otklonio: “Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga ponovo vidite! Ako on bude zastrt (zaklonjen), upotpunite ša’ban tridesetim danom. Ako jedan punoljetan musliman, priseban, pouzdan, sa dobrim vidom, kaže da je vidio mladi mjesec svojim očima, onda nek se uzme njegova riječ za početak posta.”

Poslanik, s.a.v.s., u ovome hadisu objašnjava ummetu da za određivanje početka posta, koriste prirodno i jednostavno, svakom dostupno i razumljivo priručno sredstvo, a to je viđenje mlađaka golim okom. S obzirom da se vrijeme posta uvijek podudara sa mjesecom ramazanom (to su istoznačnice) pa se određivanje početka ramazanskog posta, svodi na pojavu mlađaka mjeseca ramazana. Svaka pouzdana osoba koja vidi mlađak ramazana ili čuje od pouzdane osobe da je mlađak viđen, dužna je to obznaniti (dojaviti) nadležnoj osobi ili organu, kako bi se proglasio početak ramazanskog posta.

1. a) Ovakav način određivanja početka posta, bio je uvjetovan tadašnjim stepenom edukacije ummeta. Određivanje početka i završetka ramazanskog posta korištenjem matematičko – astronomskog proračuna je jednostavan i precizan, jer se ne pojavljuje sumnjivi dan. Primjenom astronomije i matematike tačno i nepogrješivo se izračuna vrijeme pojave mlađaka mjeseca ramazana i naprave vaktije posta. Ko još danas gleda u nebo da bi odredio početak i završetak ramazanskog posta viđenjem mlađaka mjeseca ramazana golim okom!? Ili, ko određuje namasku vaktiju na osnovu praćenja duljine sjenke štapa zabodenog u zemlju? U tu svrhu se koriste kalendari iz kojih se iščitava početak i završetak ramazanskog posta, kao i vrijeme za svaki namaz dotičnog dana.

1.2.3. Budući je ramazan lunarni mjesec to se početak posta utvrđivao pojavom mlađaka. Dokaz za to je ajet:” Pitaju te o mlađacima. Reci: ‘oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.’” (2.; 189.)  Muslimanski učenjaci su se razilazili u pogledu načina određivanja početka i završetka posta. Većina prihvata mogućnost koju pruža nauka i svoje godišnje takvime izrađuju na bazi matematičko – astronomskog proračuna.

1. a) Drugi dio uleme ostao je na stavu da se početak i kraj posta utvrđuje viđenjem mlađaka golim okom. Potrošeno je mnogo vremena i energije da bi se ova dva stava pomirila. I danas se dešavaju paradoksi da se, u islamskim državama koje su na istim geografskim dužinama, razlikuju počeci posta. Pošto u islamskom svijetu nema hilafeta i halife kojeg prihvataju svi muslimani, to svaka država ima svoju instituciju (poput ministarstva za vjerska pitanja) koja proglašava početak i završetak posta. Ako se ministarstvo odluči za opciju utvrđivanja početka posta putem viđenja mlađaka golim okom, ono imenuje komisiju čiji je zadatak da prati pojavu mlađaka, i to u vremenu od predvečerja dvadeset i devetog ša`bana pa skoro do sehura. Članovi komisije prate pojavu mlađaka sa najpogodnijeg geografskog položaja (osmatračnica) u toj zemlji. Ako je komisija vidjela mlađak, ministarstvo te zemlje oglašava da post počinje tog dana. Ako komisija u toku noći do pred sehursko vrijeme, nije vidjela mlađak onda ministarstvo oglašava da ša`ban ima trideset dana, kako je učitelj čovječanstva Muhammed, s.a.v.s., podučio ummet, a da sljedeći dan počinje post.
2. b) Ako se ministarstvo odluči da početak i kraj posta bude utvrđen korištenjem matematičko – astronomskog proračuna onda se također imenuju stručna komisija koja će obaviti slijedeće: utvrditi astronomsko viđenje mlađaka. To znači na osnovu brzine kretanja nebeskih tijela izračunati momenat kada bi se mlađak dotičnog mjeseca trebao pojaviti na dotičnom horizontu.

• utvrditi optičku vidljivost mlađaka. To znači, na osnovu zakona fizike, utvrditi kada bi mlađak mogao biti vidljiv golim okom u dobrim meteorološkim uvjetima. Na osnovu prethodna dva principa proglašava se početak, odnosno kraj ramazanskog posta.                                                                                                                                                             

1.2.4. Određivanje početka i završetka posta za svaki (dotični) dan.  Kad je noć vedra početak posta određuje se na osnovu pojave fedžra (to je bijela linija koja se pojavi na istočnoj strani horizonta). Kad se pojavi bijela linija na istočnoj strani horizonta (kad zora zabijeli) treba prestati są jelom i započeti post, bez obzira da li se čuo ezan ili ne. S obzirom da neki mujezini uče ezan da najave fedžr, a neki mujezini uče ezan za početak sabah namaza, to početak posta ne treba određivati na osnovu ezana. Završetak posta (vrijeme iftara) određuje se, ukoliko je noć vedra, pojavom zvijezda na nebu. Ako je oblačno, mora se biti pažljiv i malo sačekati sa iftarom, da se ne bi prerano omrsili i u tom slučaju, trebali napostiti taj dan po završetku ramazana.

1. a) Za praktično i nepogrješivo određivanje početka i završetka mjeseca posta, uključujući vrijeme sehura i iftara za svaki dan ramazanskog posta kao i namaska vaktija, kreirani su kalendari na osnovu matematičko – astronomskih proračuna. Bošnjaci koriste ramazansku vaktiju koju kreira nadležni organ – IZ BiH. Iz njih se precizno iščitava izlazak i zalazak Sunca za svaki dan posta i vrijeme dnevnih namaza u svakoj vremenskoj sunčevoj zoni.
2. b) Na osnovu rečenog može se izračunati da će 2020. godine Ramazanski bajram biti u nedjelju 24. maja.; a Hadžijski bajram u petak 31. jula. Na isti način bi se dobilo da će 2021.godine Ramazanski bajram biti u četvrtak 13. maja.; a Hadžijski bajram u utorak 20. jula.                                                                                                                                                                                                                       

1.2.5. Često se postavlja pitanje i “čuju prigovori”, zašto svi muslimani u svijetu ne počinju post isti dan, odnosno, zašto ne završavaju post isti dan? Ili, ekvivalentno tome, zašto svi muslimani svijeta ne slave Ramazanski bajram isti dan, odnosno zašto se u svim regionima svijeta mlađak ne vidi isti dan? Ovo pitanje izaziva veliku nedoumicu! Islamska ulema se razišla oko tog pitanja.

2. a) Jedna grupa učenjaka koju predvodi šejh Bin Baza smatra da bi se svi muslimani u svijetu trebali ravnati prema vremenu Meke (jer Meka je sveti grad) i to tako da kada se u Meki zaposti, da svi muslimani u svijetu zaposte; kada u Meki završi post, da svi muslimani u svijetu završe post (bez obzira na doba dana ili noći u pojedinim regionima, odnosno vremenskim zonama svijeta). Tada bi svi muslimani svijeta slavili Ramazanski bajram isti dan i u isto vrijeme kao i muslimani Meke. To znači, kada u Meki započne proslava Ramazanskog bajrama, da svi muslimani u svijetu započnu sa proslavom Bajrama, bez obzira gdje žive i koje je doba dana ili noći u njihovom regionu. Šejh Bin Baza je taj svoj stav obrazložio ravnajući se prema vremenu u Meki, i kaže: “Kad se u Meki zaposti i ja tad zapostim u Španiji gdje živim, kad u Meki završi post i ja završim post u Španiji. Bajram slavim kada ga slave u Meki. To smatram ispravnim jer je Meka sveti grad.” Zašto je ovakvo određivanje početka i završetka posta, korištenjem svetosti Meke, neispravno? U čemu je zabluda šejha Bin Baza? To je u suprotnosti sa ajetom: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, od tada postite sve do noći.”(2.;187.)
3. b) Druga grupa učenjaka koju je predvodio Ibn Tejmije smatrala je da bi se trebalo ravnati prema vremenu u pojedinim regionima (geografski termin) odnosno vremenskim zonama (vremenski termin u sunčevom sistemu) i odrediti početak i završetak posta u svakom od regiona posebno. To zapravo nije ništa novo jer Poslanik, s.a.v.s., je rekao:” Početak posta je onda kada zajednica zaposti, a kraj posta je također onda kada zajednica prekine post, a dan kurbana je kada svi započnu s kurbanima.” (Tirmizi) Zajednicu, o kojoj se govori u hadisu, čine svi stanovnici koji žive u regionu odnosno u vremenskoj zoni koja ima isto vrijeme po sunčevom sistemu i zove se vremenska zona. U daljnjem tekstu se identificiraju vremenski termin – vremenska zona i geografski termin – region koji ima isto vrijeme po sunčevom sistemu. Ibn Tejmije kaže da nije moguće (prema zakonima astronomije) da se u svim vremenskim zonama svijeta ili geografski govoreći, u svim regionima koji imaju isto vrijeme po sunčevom sistemu, vidi mlađak isti dan. Ekvivalentno tome, nije moguće da se u svim vremenskim zonama svijeta zaposti isti dan, ili u svim regionima a samim tim nije moguće da u svim vremenskim zonama svijeta post završi isti dan, odnosno da nije moguće da svi muslimani svijeta u svim vremenskim zonama imaju Ramazanski bajram isti dan, budući da se na čitavoj planeti Zemlji posti isti broj dana, u svim regionima. To je u skladu sa hadisom Poslanika, s.a.v.s.: “Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga ponovo vidite!” Dobivena je, na prvi pogled, oprečna situacija. S jedne strane je stajalište uleme – da nije moguće da se u svim regionima svijeta vidi mlađak isti dan, što nije sporno, a s druge strane citirani Poslanikov, s.a.v.s., hadis: ” Početak posta je onda kada zajednica zaposti, a kraj posta je također onda kada zajednica prekine post, a dan kurbana je kada svi (u toj vremenskoj zoni, regionu) započnu s kurbanima.” (Tirmizi).

Kako pomiriti nastalu situaciju? Hadis Poslanika, s.a.v.s., se mora uvažiti jer je on “stariji” od stajališta uleme a koje je potpuno jasno i nesporno!

1. c) Stvoritelj svih svjetova je propisao pravila obavljanja svih ibadeta i On prihvata i nagrađuje samo one ibadete koji su obavljeni u Njegovo ime i na način kako je On to propisao i nikako drukčije. To potvrđuje i Poslanikov, s.a.v.s., hadis: “Onaj ko uradi djelo suprotno našim postupcima, ono se odbacuje.” (Muslim i Buharija) Obavljanje namaza to jasno potvrđuje. Naime, svi muslimani u svijetu obavljaju namaz na isti način; osnova namaza je ista, a klanjač može neke detalje odabrati po volji (odabrati sure koje će učiti na pojedinim rekatima). Tako je Uzvišeni Allah propisao, i nema druge opcije. To potvrđuje hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji: “Obavljajte namaz onako kako vidite da ga ja obavljam.” (Buhari). Ovo pravilo je od velikog značaja, pa je u islamskoj literaturi nazvano veliko islamsko pravilo. Oni koji se ne pridržavaju ovog pravila su novotari.
2. d) Postojanje vremenskih razlika u različitim regionima (vremenskim zonama) omogućuje da se shvati, razumije i pomiri ova oprečnost. Naime, za svaki region posebno se određuje početak i završetak posta. Nikoja dva različita regiona (dvije različite vremenske zone) ne mogu imati isti početak posta a time ni završetak posta. Zašto? Svi regioni (vremenske zone) imaju različita vremena, ali u svim mjestima unutar jednog regiona, vrijeme je isto. Razlike između vremena pojedinih regiona mogu iznositi i više sahata, čak i više dana, pa je nemoguće da se u svim regionima svijeta zaposti isti dan, odnosno da isti dan završi ramazanski post. To znači da muslimani u svim regionima (vremenskim zonama) svijeta ne mogu imati Ramazanski bajram isti dan. Iz do sada rečenog se razabire da opisani postupak određivanja početka i završetka ramazanskog posta, kojeg je zastupao učenjak Ibn Tejmije je u skladu sa hadisom Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji: ” Početak posta je onda kada zajednica zaposti, a kraj posta je također onda kada zajednica prekine post, a dan kurbana je kada svi (u toj vremenskoj zoni, regionu) započnu s kurbanima.”(Tirmizi).                                     .                                                 i) Prema tome, kada svi stanovnici u jednom regionu zaposte, to je početak posta samo za stanovnike tog regiona (on može sadržavati više gradova, čak i više država), a kada svi stanovnici tog regiona završe post, to je vrijeme završetka posta samo za stanovnike tog regiona, a ne za sve muslimane u svijetu. Svaki region imat će svoj početak i završetak posta. U svaka dva različita regiona (vremenske zone) počeci posta biće različiti. Isto tako, završeci posta biće međusobno različiti, jer u svim regionima (vremenskim zonama) se posti isti broj dana. Primjera radi, postači u Chicagu i postači u New Yorku, započet će a time i završiti post u različito vrijeme. Postači u Chicagu započet će post prema čikaškom vremenu, a postači u New Yorku, prema njujorškom vremenu. Prema tome, počeci posta u različitim regionima (vremeskim zonama) biće različiti. I završeci posta u različitim regionima (vremeskim zonama) iz istih razloga biće različiti.
3. e) Vrijeme početka i završetka posta određuje se za svaki region (svaku vremensku zonu) ponaosob, koristeći kosmičke (astronomske) proračune. Budući da se duljina dana razlikuje od regiona do regiona to će se i duljina posta razlikovati od regiona do regiona. Zbog toga počeci posta, kao ni završeci posta niukoja dva regiona (dvije zone) ne mogu biti isti. Tako na primjer 1436 h./2015. godine stanovnici južne zemljine hemisfere su postili kraće od stanovnika sjeverne hemisfere. Kod njih je bilo ljeto pa je post trajao duže. Idući prema jugu duljina posta se skraćuje. U Čileu i Argentini se najkraće postilo, oko deset sati. Idući prema sjeveru vrijeme posta se povećava. U Turskoj se postilo 17 sati, na sjeveru Italije 18 sati, u središnjem dijelu Francuske 19 sati a u sjevernom dijelu Njemačke i do 20 sati.                                                                                                                            

1.2.6. Muslimani koji žive u mjestima blizu Sjevernog ili Južnog pola gdje noć, odnosno dan traju manje od sahata, obavezni su postiti. U tim mjestima se zora pojavljuje ponegdje čak u toku zalaska Sunca ili vrlo kratko nakon toga, tako da postači praktično spajaju iftar i sehur. Oni imaju teškoće u određivanju duljine trajanja posta jer moraju praviti vještačke proračune o duljini trajanja posta, kao i teskoće u određivanju i izradi namaske vaktije.

1. a) Početak i završetak, odnosno dužina svakodnevnog posta u onim mjestima, gdje ne postoje jasne granice između dana i noći u 24 časovnom periodu, gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno, određuje se prema dužini posta u susjednoj zoni u kojoj postoje jasne granice između dana i noći, odnosno u kojem je vidna smjena dana i noći (jasno se uočava prelazak dana u noć i noći u dan u momentu početka posta i završetka posta. U regionu gdje ne postoje jasne granice između dana i noći u 24 časovnom periodu koriste se isti početak i završetak posta koji ima susjedni region (zona) gdje postoje jasne granice između dana i noći.
2. b) Praksa pokazuje da se ljudi ne razilaze oko razlika vremena u različitim regionima. Za njih je normalno i prihvatljivo da se vrijeme u Americi razlikuje od vremena u Evropi. U to su se čak i lično uvjerili putujući avionom i telefonskim kontaktima. Oni vode računa kada će kontaktirati svoje sagovornike, kako ih ne bi ometali dok uživaju u mirnim noćnim snovima. Oni nemaju problema da prihvate da dan u Evropi i Americi ne počinje istovremeno a također da dan u Americi i u Evropi ne završava istovremeno (razlika u vremenu iznosi oko sedam sahata). To je posljedica toga što Sunce u svim zonama svijeta ne zalazi u isto vrijeme, jer Sunce i Zemlja imaju svoje rotacije i putanje rotacija. To ne znači da, ako Sunce u Evropi zalazi ranije da postač u Americi mora završiti post ranije. U tom slučaju bi ljudi morali i započeti post ranije, premda u zapadnom dijelu svijeta, Sunce zalazi kasniji pa bi postač morao post završiti kasnije. Muslimani koji žive u Americi, u određivanju početka i završetka posta, ravnat će se po američkom vremenu, a ne po evropskom vremenu.
3. c) Odavde se razabire da bi ljudi u određenom regionu trebali da vide mjesec mlađak da bi započeli post. Uzmimo da Sunce u Americi zalazi kasnije nego u Evropi za oko sedam sati. Jasno je da postači u Evropi i u Americi, prema kur’anskom ajetu (2.;187.) ne mogu započeti a niti završiti post u isto vrijeme. Stoga se svi muslimani u svijetu slažu da se treba ravnati prema lokalnom vremenu pojave zore i zalaska Sunca. Kada nastupi zora u dotičnom regionu, svi ljudi u tom regionu trebaju započeti post. Kada nastupi zalazak Sunca u tom regionu, svi ljudi koji žive u tom regionu istovremeno završavaju post. Tu nema razilaženja. Također, ako ljudi u Meki započnu bajram jer su vidjeli mlađak, možda je u Evropi mlađak već viđen dan ranije? Da li to znači da su muslimani u Evropi propustili bajram ili su ga trebali ranije proslaviti? Ili ako je u Americi mlađak viđen dan ili dva dana kasnije, da li to znači da će oni slaviti bajram dan ili dva dana kasnije, ili će postiti na dan bajrama, što je u suprotnosti sa Kur’anom i Sunnetom. To ukazuje da ako slijedimo sunčeve vremenske zone u određenu svrhu onda bi trebalo isto tako da slijedimo mjesečeve vremenske zone viđenja mlađaka, kako je došlo u hadisu Poslanika, s.a.v.s. Prema tome, muslimani koji bi se ravnali prema vremenskoj zoni Meke a žive u Americi, morali bi postiti u svom regionu na dan bajrama, što je zabranjeno (haram). Zbog toga se treba pridržavati istih pravila kojih se pridržavamo kad su u pitanju sunčeve vremenske zone, a što je u skladu sa pravilima koja su propisana Kur’anom, a potvrđena Sunnetom i idžmaom.
4. d) Većina muslimana prihvata, bez ikakve nedoumice, da kad je u Evropi dan da je u Americi noć. Oni nemaju problem da slijede sunčeve vremenske zone jer su navikli na razlike sunčevih vremenskih zona, ali imaju problem da slijede mjesečeve zone viđenja mlađaka. Zbog toga se pitaju zašto svi muslimani u svijetu nemaju Ramazanski bajram isti dan? Prema tome, različite zone (i njima odgovarajući različiti regioni) imaju različita vremena.
5. e) Planeta Zemlja je podijeljena na 3600 stepeni, 3600 meridijana (geografske duzine), a dva susjedna meridijana su na međusobnoj vremenskoj udaljenosti 4 minute. Kosmički proračuni potvrđuju razlike u vremenima u različitim vremenskim zonama. Nemoguće je da se mlađak vidi istovremeno u svim zonama. U svakoj vremenskoj zoni vidjeće se u različito vrijeme, što je moguće precizno odrediti na osnovu meridijana i njihove vremenske razlike od četiri minute. Viđenje mlađaka u pojedinim vremenskim zonama svijeta se razlikuje za dan ili 2 dana, a u nekim čak po 3 dana. Nemoguće je, sa naučnog stajališta, da se mlađak u svim zonama svijeta, vidi istovremeno, kao što ni Sunce u različitim zonama istovremeno ne zalazi. Iz navedenih razloga muslimani u različitim zonama ne mogu imati Ramazanski bajram isti dan, niti mogu početi a time niti završiti post u isto vrijeme u različitim zonama.                                                                                                                                               

1.2.7. Jedinstveni hidžretski kalendar za muslimane cijelog svijeta.                                                      

Na Konferenciji u Istanbulu od 28. do 30. maja 2016. stotinjak učenjaka iz islamskih zemalja cijelog svijeta su donijeli odluku o upotrebi jedinstvenog hidžretskog kalendara za muslimane cijelog svijeta. Godine 2013 osnovano je Vijeće za izradu (kreiranje) jedinstvenog hidžretskog kalendara za muslimane cijelog svijeta. Nakon trogodišnjeg predanog rada na rješavanju ovog 60 godina starog problema članovi ovog vijeća su se sastali na konferenciji u Istanbulu i razmatrali dva prijedloga rješenja kalendara: Jedinstveni hidžretski i Dvostruki kalendar. Oba su utemeljeni na šerijatskim dokazima i astronomskim proračunima. Razlika je u tomu što bi po Jedinstvenom hidžretskom kalendaru muslimani diljem svijeta počinjali i završavali hidžretski mjesec na isti gregorijanski datum i imali isti dan početak, kraj posta, dan Arefata i bajrame. Dvostruki kalendar bi bio podijeljen na Istočni i Zapadni dio. U Istočni bi ulazile zemlje Europe, Azije, Australije, te veći dio Afrike, a u Zapadni bi ulazile zemlje Sjeverne i Južne Amerike, Artike, Antartike i manji dio Afrike. U ovom kalendaru bi se događalo svako nekoliko mjeseci da početak i kraj hidžretskog mjeseca počinju/završavaju drukčijim gregorijanskim datumom. Npr. kada bi na Zapadu bio 1. ramazan, na Istoku bi bio još 30. šaban i obrnuto.

1. a) Tri dana su stotinjak vrhunskih učenjaka raspravljali o dobivenim rješenjima i odabrali Jedin-stveni kalendar. U zaključku Konferencije stoji da se prvi dan Konferencije raspravljalo o viđe-nju mlađaka i načinu njegovog viđenja od strane astronoma i fakiha. Nakon toga se govorilo i o socijalnom značaju jedinstvenog takvima, kao i njegovoj utemeljenosti u šerijatu. Drugi dan Konferencije su bili predstavljeni projekti Vijeća za formiranje zajedničkog hidžretskog kalendara svih muslimana koji su predstavili Jedinstveni i Dvostruki kalendar. Naveli su sve prednosti i manjkavosti i jednog i drugog predloženog kalendara.
2. b) Konferencija je za polazište uzela rezultate ranije održanih konferencija na ovu temu, a to su:                                                                                                                       –
   1. početak hidžretskog mjeseca se računa pojavom mlađaka, a pojava mlađaka je viđenje mlađaka golim okom ili modernim tehničkim pomagalima. Pojava mlađaka na jednom dijelu zemlje dok se na drugom kraju zemlje ne može pojaviti, prihvaća se kao i da se svugdje može vidjeti.
   2. na ovoj Konferenciji izabran je jedinstveni kalendar za muslimane diljem svijeta. Tako će pred svakim muslimanom biti prisutna samo jedna vrsta hidžretskog kalendara. Ovaj kalendar se temelji na mišljenju većine klasičnih i današnjih islamskih učenjaka koji uzimaju u obzir viđenje mlađaka u različitim vremenskim intervalima na različitim mjestima, bilo golim okom bilo astronomskim uređajima za promatranje Mjeseca. Pored ovoga u obzir se uzimaju astronomska pravila i fikhska pravila, koja nisu oprečna jedna drugima.

1.2.8. Prednost i značaj izabranog jedinstvenog kalendara.

9. a) Ovaj kalendar otklanja različitost datuma posta (početak i završetak) i različitost datuma bajrama u pojedinim regionima. To je važno postignuće jer se događalo da datumi posta ili bajrama ponekad razlikuju i po dva ili tri dana u različitim regionima. Na primjer Dan Arefata je 9. Zul-hidždžet ali se u nekim zemljama uzimalo da je 7. ili 8. Zul-hidždžeta. Islam je vjera tevhida (jednoće) i naređeno nam je zajedništvo i jedinstvo, što će biti naučno potkrijepljeno, a na nauku nas obvezuje i Gospodar riječima: ,,Ikre!” (Izučavaj!) Ovaj jedinstveni kalendar, pored otklanjanja različitosti bajramskih datuma ukazuje na ustrajanje muslimana na putu činjenja dobra, a odvraćanja od zla, te suosjećanja prema drugom.
10. b) Na Konferenciji je osnovan organ koji će implementirati ove zaključke. Naučna komisija će pripremiti desetogodišnji kalendar i dati na korištenje diljem svijeta. Osnovaće se jedno tijelo koje će pratiti pojavu mlađaka i raditi na izučavanju kretanja Mjeseca.
11. c) Na konferenciji je predloženo usvajanje ovoga Jedinstvenog hidžretskog kalendara od strane svih muslimana. Muslimani koji žive u neislamskim zemljama dužni su uskladiti svoje vjerske ibadete sa Jedinstvenim hidžretskim kalendarom. Pogrešno je i proturječi Šerijatu živjeti u istoj zemlji, a imati različite datume početka/kraja posta i bajrama od drugih muslimana. Muhammed a.s. kaže: ,, Kada počinjete postiti, započnite isti dan. Kada bajramujete, zajedno svi bajramujte, a kada koljete kurban započnite ih klati isti dan.”
12. d) Da bi sačuvali jedinstvo muslimana nalaže se svim vjerskim zajednicama i vlastima da se pridržavaju ovog kalendara kako bi im ibadeti i blagdani nastupali isti dan. U nadolažećem vremenu pokazaće se da li je jedinstveni hidžretski kalendar dobro rješenje ovog 60 godina starog problema, ili će se rješavanje nastaviti na neki novi način.

1.3. PROPISIVANJE RAMAZANSKOG POSTA

1.3.1. Allah, dž.š., propisao je muslimanima post kao pojedinačnu obavezu. Propisan je desetog ša’bana, druge godine po Hidžri (poslije preusmjeravanja kible prema Meki), kao stroga pojedinačna obaveza svim punoljetnim, umno i fizički zdravim i slobodnim muslimanima koji u toku ramazana borave kod svoje kuće.

• Stvoritelj svjetova je, iz Svoje neizmjerne milosti prema ljudima, propisao post kao strogu pojedinačnu obavezu: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili (183), i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (184) U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti,

-Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate,                                                                                             

– da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. (185)  A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. “(2.;183.-186.)

Po islamu se smatra da je osoba punoljetna ako ispuni jedan od ova tri uvjeta: izlazak sperme (u budnom stanju ili u snu), rast dlaka oko spolnog organa, navršavanjem 15 godina.

1. a) Gospodar je mudro odredio pravi trenutak propisivanja posta. To je bio trenutak kada su se stekle sve okolnosti u kojima nije bilo nikakve dileme da li će ga muslimani prihvatiti i dosljedno obavljati prema Allahovoj uputi. Stroga pojedinačna obaveza posta propisana je Kur’anom a potvrđena i objašnjena Poslanikovim, s.a.v.s., Sunnetom i idžmaom (konsenzus islamskih učenjaka.

1.3.2. Glavni cilj propisivanja posta, njegova blagodat i suštinska vrijednost kao ibadeta, jeste povećanje bogobojaznosti. Stvoritelj svjetova je, iz Svoje neizmjerne milosti, prema Svojim robovima, propisao post kao strogu obavezu: “O vjernici propisuje vam se post kao što je bio pro-pisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni i da bi ste se Allaha pobojali (da biste se grijeha klonili). “(2.;183.) U ovom ajetu Allah, s.v.t., propisuje post kao strogu obavezu i ukazuje na glavni cilj posta sa riječima „da biste bogobojazni bili.”  Riječima, “da bi ste se Allaha bojali”, Allah, dž.š., pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist, što se postom povećava bogobojaznost. On, s.v.t., se obraća postačima sa riječima: “O vjernici, propisuje vam se post”, a završava sa pojašnjenjem cilja „da biste bogobojazni bili.” Neki ovo tumače: „da biste se (postom) od grijeha zaštitili”. Pored toga što se postom ostvaruje i povećava bogobojaznost, post joj daje novu dimenziju i šire značenje. Naime, riječi “da biste bogobojazni bili” objašnjavaju svrhu i glavni cilj posta. To se ogleda u tome što postač ostavlja svoje potrebe kao što su hrana, piće, pušenje, spolni odnos i pokorava se Allahovoj naredbi, nadajući se da će zaslužiti Njegovu milost i oprost, uvećati svoja dobra djela, upotpuniti svoju ahiretsku opskrbu i zaslužiti nagradu koju je On, s.v.t., obećao za post. Time se postač priprema i navikava da ostavi zabranjene stvari, da bude strpljiv, poslušan i pokoran Stvoritelju.

1. a) Pažljivi čitalac je zapazio da, u citiranom ajetu Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici” a ne kaže „O ljudi”. Ova specifična forma obraćanja naglašava da je taj poziv upućen onima koji žele da postanu bliski svome Gospodaru, koji vole svoga Gospodara, koji su Mu pokorni i koji se nadaju Njegovoj milosti i nagradi. Ali još i mnogo više. Iza ovakvog Njegovog dozivanja slijedi izuzetno važna naredba ili zabrana. Takvim obraćanjem (dozivanjem) On, s.v.t., ima za cilj da privuče pažnju onoga kome se obraća. To je Ibn Abbas pojasnio ovim riječima: “Kad čuješ Allahov poziv sa riječima: “O vjernici” dobro pazi šta slijedi, jer će nakon toga uslijediti neki hajr kojeg naređuje ili zlo koje zabranjuje.” Ovakvim obraćanjem vjernicima Allah želi ukazati na značaj bogobojaznosti u vjeri. Uzvišeni Allah želi da Njegovi pokorni robovi budu bogobojazni. U tu svrhu je propisao ibadete, uključujući i post, a za glavni cilj svih ibadeta odredio bogobojaznost.
2. b) Post je jedan od temelja islama. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.” (Mutte-fekun alejhi). Ko zaniječe post kao obavezu izlazi iz vjere islama i postaje otpadnik od vjere. U jednoj predaji stoji da je veći grješnik čovjek koji ne pije alkohol a priča kako piti alkohol nije grijeh, nego čovjek koji ga pije a šuti o tome (ne vodi druge u sumnju i grijeh).
3. c) Uzvišeni Allah je sa nedostižnom mudrosti propisao post kao strogu pojedinačnu obavezu. Za glavni cilj posta odredio je jačanje bogobojaznosti. Mudrost je u tome da se jačanjem bogobojaznosti, ostvare i ostali ciljevi kao što su čišćenje od grijeha, stalni osjećaj straha od Allahove kazne i nadanje da će zaslužiti Allahovu milost i oprost. Vjernik postaje svjestan da je pod stalnim nadzorom Gospodara i zbog toga neće niti pokušati činiti grješna djela.
4. d) Uzvišeni Allah ništa nije stvorio i propisao bez svrhe i razloga. Sve ibadete u islamu je propisao są jasnim ciljem, svrhom i razlogom. Najbolji primjer za to je propisivanje ramazanskog posta. Mudrost propisivanja ramazanskog posta ogleda se u tome što je iznimno mudro odredio svrhu i cilj posta, čime je vjernicima dao izuzetnu priliku da uvećaju svoja dobra djela, zasluže vrijednu nagradu, očiste se od grijeha, približe Gospodaru i postanu bogobojazniji.
5. e) Stvoritelj je mudro propisao da se neki ibadeti u islamu obavljaju isključivo džematski kao što su džuma, dženaza, hadždž, bajram – namaz, i odredio ciljeve koji se mogu ostvariti jedino zajedničkim obavljanjem ibadeta. Takvim načinom obavljanja navedenih ibadeta muslimani, pored ispunjavanja ličnog duga prema Stvoritelju, popravljaju međusobne odnose, jačaju bratske veze, praštaju jedni drugima i ukazuju na neophodnost zajedništva u vjeri i životu. Takvu svrhu i ciljeve posta mogao je odrediti i postaviti samo Sveznajući, Mudri Stvoritelj svih svjetova.
6. f) Propisivanje posta otkriva nam još jednu važnu dimenziju islamskog zakonodavstva. Allah, dž.š., iskušava pokornost i odanost Svojih robova na razne načine. U slučaju namaza, zekata i hadždža, Gospodar to čini kroz izvršavanje obaveza vjernika prema Gospodaru, dok u slučaju posta, kroz odricanje i suzdržavanje od prohtjeva duše i kroz obuzdavanje strasti.
7. g) Ramazanski post je propisan iste godine kada je propisan i džihad – borba na Allahovom putu. To ukazuje da postoji čvrsta veza između posta i džihada. Post je zapravo džihad sa samim sobom. Kada pobjediš u borbi sa samim sobom, tada si spreman boriti se i sa neprijateljem. Nije slučajno da su najveća osvajanja i sve veličanstvene pobjede muslimana izvojevane u mjesecu rama­zanu: bitka na Bedru, osvajanje Mekke, bitka na Kadisiji, bitka Ajnu Džalut, osvajanje Andaluzije, bitka na ostrvu Rodos, Bitka Nehaved, i druge bitke, odigrale su se u mjesecu ramazanu.           

 

1.4. POTPUN POST

1.4.1. Definicija posta. Arapska riječ sawm (post) ima dva osnovna značenja: odricanje i suzdržavanje. Značenje riječi odricanje ogleda se u tome da se postač tokom posta (od zore do zalaska Sunca) svjesno odriče jela, pića, pušenja i spolnog odnosa; dok značenje riječi suzdržavanje se ogleda u tome da se vjernik čitavog života, a posebno tokom ramazana, suzdržava od ružnih djela, kao što su: ogovaranje, laganje, klevetanje, lažne zakletve, svađe, prepirke, gledanje u nedozvoljeno, ružan govor, nedolično ponašanje, strastveni požudni pogledi, krivokletstva, rasprave, varanje, psovke, galame, slušanje zabranjenog, prenošenje tuđih riječi radi zavađanja ljudi i svega što kvari post. Post, koji, pored namjernog i svjesnog odricanja jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do zalaska Sunca, uključuje i suzdržavanje od grješnih radnji svih tjelesnih organa (organa vida, sluha, govora, jezika, ruku i nogu) i svega drugog što je grješno i što kvari post, nazvan je potpun post. Kaže se da postač posti cijelim svojim bićem, kada pored svjesnog odricanja jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do zalaska Sunca, svi njegovi organi (oči, uši, jezik, ruke, noge, čak i misli) svaki organ posti na svoj specifičan način.                                                                                                                                                                                                                               •

• Ova definicija posta kao ibadeta pojašnjena je u časnom hadisi – kudsijj:” Nije post samo odricanje od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, potpun post je sustezanje od ružnog govora i nevaljalih poslova. Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori ružne riječi. Ako ga neko opsuje ili napadne neka kaže: Ja postim. Ja postim.” (Ahmed)

1. a) Prema definiciji, post je potpuno odricanje jela, pića, pušenja, spolnog odnosa, od zore do zalaska Sunca, što prema konsenzusu islamskih učenjaka sva četiri mezheba, prekida post, kao i suzdržavanje od ružnog govora, ogovaranja, laganja, prenošenja tuđih riječi, lažnog zaklinjanja, klevete, gledanje u nedopušteno, slušanje zabranjenog, svađe, rasprave, psovanja i svega drugog što kvari post, čitavog života a naročito u toku ramazana.
2. i) U definiciji posta se naglašava da post nije samo svjesno i dobrovoljno odricanje od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, nego mnogo više od toga. To je razlog da je bogobojaznost u ajetu (2.;183.), kojim je propisan post kao stroga pojedinačna obaveza, spomenuta na kraju ajeta. Time je bogobojaznost jasno naznačena kao glavni cilj (svjetlo na kraju tunela) a taj glavni cilj posta se jedino ostvaruje postom.

1.4.2.  Post je skriveno ispoljavanje vjere i pokornosti Stvoritelju. Vjernik se dobrovoljno predaje postu, radi Uzvišenog Allaha, da bi zaslužio Njegovu milost i oprost. Suština posta je u pokornosti naredbama Stvoritelja po kojima se postači odriču hrane, pića, pušenja i spolnog odnosa, od pojave zore do zalaska Sunca i suzdržavaju od svega što kvari post (umanjuje njegovu vrijednost). Allah, s.v.t., mudro je propisao post tako da postač mora postiti cijelim svojim bićem da bi ostvario glavni postavljeni cilj posta a to je bogobojaznost.

1. a) Veličanstveni ciljevi koje je On, s.v.t., mudro propisao ostvaruju se jedino postom u kojem skladno sudjeluju svi organi: jezik, oči, uši, ruke noge, misli, svaki na svoj poseban način. Samo takvim potpunim postom u kojem poste svi organi postača, svaki na svoj način, ostvaruju se ciljevi posta koje je Stvoritelj mudro propisao. To ukazuje da se postač za vrijeme posta mora suzdržati od svih djela i radnji koje kvare post i umanjuju mu vrijednost.
2. i) Prema tome, postiti znači odreći se jela, pića, pušenja i intimnog odnosa od pojave zore do zalaska Sunca i odlučno obuzdati strasti i staviti ih pod kontrolu. Izgubi li se iz vida svrha i ciljevi posta koje je Uzvišeni propisao, post postaje sam sebi svrha i svodi se na puko odricanje od hrane i pića, a ibadet posta se doživljava kao gladovanje i žednjenje. To ukazuje da je suština ibadeta posta, kako je Stvoritelj propisao, mnogo uzvišenija.
3. ii) Sa tog stanovišta je shvatljivo zašto je Poslanik, s.a.v.s., toliko volio post i namaz. Njegovoj plemenitoj duši ništa drugo nije moglo osigurati smiraj i inspiraciju da postigne potpunu pokornost Allahu, dž.š., izvršavanje Njegovih naredbi i duhovni uzlet Stvoritelju, kao što je to postizavao obavljanjem ibadeta namaza i posta.

• To potvrđuje hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Kada zapostiš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari i ostavi se uznemiravanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, i učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”

1. b) Iskreni vjernik ne posti samo stomakom. On posti čitavim svojim bićem. Vjernik mora čitavog života a naročito u toku posta strogo voditi računa da svi njegovi organi: jezik, oči, uši, ruke, misli i noge također poste, i to svaki organ na svoj poseban način. Drugim riječima, postač čuva svoj post od svega što prekida post (jelo, piće, pušenje i seksualni odnos) i od svega što kvari post, odnosno umanjuje njegovu vrijednost. Kraće rečeno, post nije puko gladovanje i žednjenje, već način za jačanje bogobojaznosti. Postom se štite i sprječavaju tjelesni organi jezik, oči, uši, ruke, noge od činjenja grijeha.
2. i) Postač će postiti jezikom tako što će čuvati jezik od ogovaranja, potvaranja, prenošenja tuđih riječi, ružnog govora, laganja, rasprave, svađe, prepirke, lažnog svjedočenja, javnih i tajnih grijeha čitavog života a naročito za vrijeme posta. To postač postiže tako da šuti dok posti, ili da bude zaokupljen zikrom i učenjem Kur’ana. Dokaz za to su sljedeći hadisi.

• Imam Lejsî prenosi od Mudžāhida: „Dva svojstva najviše uništavaju post: laž i ogovaranje.” • Alejhisselam kaže: „Post je štit. Kada je neko od vas postač, neka se ne prepire i ne svađa. Ako se neko želi s njime ­svađati ili ako ga grdi, neka kaže: „Ja postim.” To znači da se postač zavjetovao čuvati svoj jezik, pa ne može odgovoriti.                                                                                            
• To potvrđuje hadis u kojem Ebu Seid veli da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Ko od vas vidi neko nevaljalo djelo, neka ga ukloni svojom rukom, a ako to ne mogne onda svojim jezikom (neka govori protiv toga nevaljalog djela), a ako ni to ne mogne, onda neka to osudi u svom srcu, ali to je najslabije vjerovanje (kad musliman nema snage ni kuraži da zlo spriječi, ili da protiv zla govori, nego samo to zlo mrzi u svom srcu, a to je znak najslabijeg imana.” (Muslim i Ahmed, hadis je sahih odnosno vjerodostojan).

1. ii) Postač posti ušima tako što će se suzdržati od slušanja svega nedozvoljenog i pokuđenog, jer sve što je zabranjeno govoriti, zabranjeno je i slušati. Čestiti ljudi trebaju odvraćati od slušanja zabranjenog i reagirati kada se u njihovom prisustvu nekoga ogovara.

• Alejhisselam je rekao: „Obojica, i onaj koji ogovara i onaj koji sluša čine grijeh. “Drugim riječima, šutnja prilikom ogovaranja je haram. Dokaz za to su Allahove riječi: ” Kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni.” (4.;140.). .

iii) Oči postača poste tako što će postač oboriti pogled od onoga što je loše, haram, pokuđeno, nedopušteno i od svega što zaokuplja srce i odvraća od sjećanja na Allaha, dž.š. To se postiže učenjem zikra. To je potvrdio Poslanik, s.a.v.s., u hadisu: “Pogled je jedna od otrovnih strijela Iblisa, Allah ga prokleo. Ko se toga prođe strahujući od Allaha, Allah, s.v.t., će mu dati vjerovanje (imān) čiju će slast osjetiti u svom srcu.” (Prenosi Hakim i smatra sened vjerodostojnim).

iv) Postač će čuvati svoje ruke, odnosno noge od grijeha tako što će ih čuvati i sprječiti da ne prihvataju za haram, odnosno da ne idu za haramom.

1. v) Postač posti čak i svojim mislima jer u vrijeme posta i ne pomišlja da učini haram djelo.
2. c) Jedan od ciljeva posta je neprejedanje, odnosno uzimanje minimalne količine hrane za vrijeme posta. To znači da bi postač postio čitavim svojim bićem on treba čuvati i štititi svoj stomak od prekomjernog uzimanja hrane (od prejedanja), posebno u vrijeme iftara.
3. i) Postom će se teško savladati i obuzdati strasti ako postač tokom iftara nadoknadi svu hranu koje se odrekao tokom dana. Allah, s.v.t., je odredio, kao ciljeve posta, između ostalih ciljeva, jačanje bogobojaznosti, obuzdavanje strasti i pražnjenje stomaka od hrane. Kada osoba ništa ne jede od pojave zore do zalaska Sunca, strasti se primire i utišaju. Ukoliko postač u vrijeme iftara i u toku noći pretjerano jede i pije, odnosno nado­knadi ono hrane što nije uzimao tokom dana, post nema svrhe, jer se neće ostvariti propisani ciljevi posta. U takvim okolnostima će ponovo ojačati nefs i razbuktati se strasti. To upućuje da postač u toku ramazana mora umjereno uzimati hranu i piće, baš kao što se lijek mora uzimati u propisanim količinama (npr. tri puta dnevno po jednu tabletu poslije jela).
4. ii) Uzimanjem manje ili veće količine lijeka od propisane količine ne postižu se bolji efekti izlječenja. Uzimanjem smanjene količine hrane i pića sprječava se buđenje i razbuktavanje strasti koje su u toku dana, zahvaljujući postu, bile primirene i utišane. Ne preporučuje se ni puno spavanja tokom dana, kako bi se snažnije osjetila glad i žeđ i postom više okoristili.
5. d) Sunnet je ne prejedati se u toku mjeseca posta, već uzimati samo onoliko hrane koliko je neophodno za obavljanje svakodnevnih poslova i vjerskih obaveza. Za ostvarivanje postavljenih ciljeva posta podsjećamo postače da:
   • rasporedite svoje vrijeme tako da najviše ramazanskog vremena ostane za ibadete Gospodaru,
   • ustajte na sehur jer u njemu je bereket,
   • klanjajte sabah namaz i učite jutarnji zikr – veličajte Allaha, dž.š.,
   • proučite dnevno barem 20 stranica Kur’ana,
   • nezaboravite činiti tevbu Uzvišenom Allahu.

 

1.4.3. Postači žude da se što više približe svom Gospodaru, želeći zaslužiti Njegovu milosti i vječni boravak u Njegovom džennetu. To je jedino objašnjenje velike želje postača i snažne motivacije da uberu što više zrelih, sočnih ramazanskih plodova i blagodati, da uvećaju svoja dobra djela i upotpune svoju ahiretsku opskrbu. U takvim okolnostima postač savladava sve teškoće i izazove posta a da ne osjeća nikakve teškoće. Činjenica da se sva dobra djela u toku ramazana mnogostruko više nagrađuju, motivira postača do te mjere da sve teškoće i izazove posta koje je nekada osjećao, doživljava kao zadovoljstvo. Bolji lijek za dušu i tijelo, uspješniji način ostvarivanja propisanih ciljeva posta kao i svjesnog discipliniranja duše postača, nije moguće ni zamisliti. Doista je Gospodar iznimno mudro propisao ciljeve posta i način njihovog ostvarivanja.                                                                                                                                                                  

1.4.4. Post je zaštita postača od grijeha na dunjaluku jer postač postom obuzdava strasti koje ga navode na grijeh a na ahiretu post je zaštita od vatre. Postač postom savladava svoje prohtjeve, postaje vladar svojih strasti i ne dopušta im da ojačaju i da ga odvedu u haram. Dokaz je došao u hadisu Poslanika, s.a.v.s.: “U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!” (Buhari).                                                                                                                                                                                                                       

1. a) Kada postač posti cijelim svojim bićem on je zaštićen od svih niskih pobuda i činjenja grijeha. Sve njegove misli su usmjerene samo na Gospodara, na sjećanje, spominjanje i veličanje Gospodara i činjenje ibadeta samo Njemu. U toku posta postači su potpuno pokorni Allahu, poslušni, iskreni, odani, strpljivi, klone se grijeha i skrušeno mole.

• U Časnom Kur’anu stoji: “Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!” (3.;193.-194.). Takvim postačima Allah će, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, oprostiti a loša djela zamijeniti sa dobrim djelima.
• To potvrđuju Njegove riječi: “A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu, – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati.” (47.; 2.)                                  

1. b) Vjernik mora biti svjestan da poslije učinjenog lošeg djela mora se odmah pokajati Gospodaru, moliti za oprost, obećati da više neće činiti grijeh za koji se kaje, a, što je najvažnije, ustrajati u nečinjenju grijeh za koji traži oprost i održati dato obećanje.

 

1.4.5. Na postačima koji poste cijelim svojim bićem vidljivi su tragovi posta. Oni su strpljivi, nikuda ne žure, smireni su i skrušeni u namazu, stalno misle na svog Gospodara i čine zikr. Nakon ramazana su bogobojazniji nego što su bili prije ramazana. Bogobojaznost se ogleda u pokornom i potpunom izvršavanju onoga što je Allah naredio i ostavljanju onoga što je zabranio.

1. a) Glavni cilj posta je da se pomoću posta poveća bogobojaznost, odnosno izgradi i formira čista, prava i iskrena vjerska svijest.
2. i) Potpun post podrazumjeva i duhovnu vježbu kroz koju postač disciplinira svoju dušu, uči je samoodricanju, ustrajnosti, strahopoštovanju i njegovanju svijesti o stalnom Allahovom nadzoru. Ova dimenzija ibadeta posebno je izražena u postu, jer postač može jesti i piti kada se osami. Ali on to ne čini jer se boji Allahove strašne kazne, svjestan je da ga Allah stalno nadzire i da Njemu ništa nije skriveno.
3. b) Post je najpogodniji način da postač obuzda svoje strasti kojima je do tada robovao i da ih potpuno stavi pod kontrolu. Kada postač postigne da ga razum vodi kroz život a ne strasti i šejtani, on je postigao izuzetno mnogo. Ukoliko postač ne ostavi velike grijehe kao što su ogovaranje, klevete, laganje, ružan govor i druga djela koja umanjuju vrijednost posta, od posta će mu ostati samo žeđ i gladovanje.                                                                                                

1.4.6. Svrha posta je da se postač potpuno pokori Allahovoj naredbi, kako bi, odričući se jela, pića, pušenja i spolnog odnosa, od zore do zalaska Sunca, zaslužio Njegovu milost i oprost. Postom se saznaje pravo značenje gladi, žeđi i čuje glasno krčanje praznog stomaka onih koji su u potrebi za hranom. Srce postača koje suosjeća sa gladnim i ugroženim, snažnije voli i spremno je više praštati. Ove divne moralne ljudske osobine se njeguju i razvijaju postom.

1. a) Postači koji se ne klone grijeha i loših djela imat će malu ili nikakvu korist od svog posta. To potvrđuje hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem je on, s.a.v.s., upozoravao: „Ko se ne ostavi lažnog i ružnog govora u ramazanu, on od svoga posta nema ništa osim gladi i žeđi. “(Ahmed i Ibnu Madždže, sahih)
2. i) Postač se u toku posta mora naročito suzdržati od laganja. Laganje u vrijeme posta je haram i kvari post. Dokaz je hadis Poslanika, s.a.v.s.:” Ko ne ostavi grješenje, ružan, nedoličan i lažan govor, lažno svjedočenje i postupke po njima, radi Allaha, dž.š., nije potrebno ni da ostavlja svoju hranu i piće.” (Buhari). Takvi postači su doista veliki gubitnici. U takvim okolnostima osnovni cilj posta je izgubio svrhu i smisao. Post je formalno ispravan jer se postač potpuno odrekao jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do zalaska Sunca, ali nagrada za post će biti mnogo umanjena i još uvijek ima grijeh za laganje.

1.4.7. Post je način obožavanja Gospodara. Uzvišeni Allah je, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema Svojim robovima, propisao post i za post obećao izuzetno vrijednu nagradu.

• • To je potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Nema roba koji posti jedan dan na Allahovom putu, a da Allah za taj dan njegovo lice ne udalji 70 godina od vatre.” (Mutefekun alejhi)                                                                                                                                                                    

1. a) Blagodati i vrijednosti ramazanskog posta su neizmjerne. Postom se jača bogobojaznost, postiže iskrenost u robovanju Allahu, s.w.t., povećava svijest o nadzoru Allaha nad njegovim robovima, odgaja duša na odricanju od strasti i prohtjeva, njeguje pokornost Stvoritelju, te navikava na izdržljivost i strpljivost.
2. b) Vjernici poste, ne samo zato što su uvjereni da je post koristan za njihovo zdravlje, nego prihvataju post i čine ostale ibadete Gospodaru, kao koncept življenja na dunjaluku, jer je to Svevišnji Allah, naredio. Oni imaju od posta mnogo više! Post za muslimane, pored odricanja od hrane, pića, pušenja i spolnog odnosa, je ibadet Gospodaru, kojim izražava svoju pokornost Gospodaru, strah od Njegove strašne kazne i nadu da će zaslužiti Njegovu milost i nagradu koju je Allah, s.v.t., obećao za post.
3. c) Post ima iznimne blagodati. Sve blagodati posta još nisu istražene. Novija istraživanja potvrđuju pozitivna djelovanja posta na poboljšanje zdravlja postača. Za vrijeme posta vjernici pojačano čine ibadete svom Gospodaru želeći da Mu se što više približe i zasluže Njegovu milost.

1.4.8. Sve što je Stvoritelj svjetova propisao čovjeku kao obavezu je dobro za čovjeka, a sve što mu je zabranio da čini je loše za čovjeka. To ukazuje na neizmjernu milosti i ljubav Stvoritelja prema Svojim robovima. Dokaz za to je propisivanje posta. Gospodar je mudro propisao da je svaki umno i fizički zdrav, slobodan, punoljetan, musliman, koji se nalazi kod kuće u toku ramazana, obavezan postiti. Za potpuno obavljen post (postač posti cijelim svojim bićem) Gospodar je obećao iznimno vrijednu nagradu, da bi ga postači što revnosnije obavljali i ostvarili sve ciljeve koje je Stvoritelj odredio. Istovremeno je propisao oštru kaznu za one koji ga ne obave. Mudrost takvog propisivanja posta je u tome što je post od izuzetnog značaja za postače a Gospodar želi da se postači njime okoriste. Postači doživljavaju Njegovu strašnu kaznu kao izraz Njegove milosti i dobrote.

• Post je jedini ibadet koji se ne prekida i kada postač spava. To potvrđuje hadis: “Postačevo je spavanje ibadet, njegova je šutnja tesbih (veličanje Allaha, dž.š.), njegovo se djelo udvostručuje, dova mu se prima, a grijesi opraštaju.”

1.4.9. Ramazanski post je jedan od pet stubova islama. Za vjernike post je blagodat, jer Vjerovjesnik kaže: “Džennet jedva čeka četvericu: učača Kur’ana, onog ko čuva jezik od grešna govora, postača u mjesecu ramazanu i onog koji nahrani gladnog.”                                                                                                                           

1. a) Od vjernika se očekuje da tijekom posta što vjernije slijede učenje Muhammeda, s.a.v.s., posebno u pogledu činjenja ibadeta Gospodaru, dobročinstva prema roditeljima, kao i u pogledu međuljudskih odnosa, odnosa u porodici, u komšiluku i pomaganju siromašnih. Poseban značaj se pridaje duhovnoj čistoći – suzdržavanje od ružnog govora, ogovaranja, psovke, laganja, kleveta, teških riječi, slušanja zabranjenog, gledanja u nedopušteno i suzdržavanja od činjenja grijeha tijekom čitavog života.
2. b) U našem imetku ima jedan dio za siromašne, siročad, nevoljnike i bližnje rođake, što je propisano u Kur’anu, kao izdvajanje zekata. Na Zapadu je pomaganje siromašnih i nevoljnih, riješeno zakonom, tako što se od bogatih, po pozitivnim zakonima, uzima i daje siromašnim i nevoljnim.

1.4.10. Post je najvrjedniji ibadet. To je jedan od najboljih načina da se približimo Allahu, dž.š. i zaslužimo Njegovu milost i oprost. Post je ibadet posebno drag Allahu, dž.š. Zato ga je odabrao za sebe što je potvrdio u hadisi – kudsijju: „Svako djelo sina Ademovog pripada njemu, osim posta. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. Radi Mene je ostavio svoju požudu, hranu i piće. Kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružne riječi, neka ne viče i bezumno se ponaša. Ako ga neko bude psovao ili napao, neka kaže: Ja postim!”                                        

1. a) Post predstavlja najbolji način da se poveća bogobojaznost. Samo Sveznajući Gospodar je mogao tako zadivljujuće mudro propisati post są posebnom svrhom i ciljem. Jedino je On, s.v.t., znao da ako se poveća bogobojaznost da će se ostvariti i ostali ciljevi posta. Ukoliko se bogobojaznost postača tokom ramazanskog posta nije povećala, nužno je preispitati ispravnost obavljanja posta, otkriti nađene manjkavosti i otkloniti ih. Potpuno bi bilo pogrešno tražiti grešku u propisivanju ibadeta posta, u propisima obavljanja i određivanju cilja posta.
2. b) Mudrost propisivanja posta i određivanje cilja posta ogleda se u tome da se vjernik svim srcem nastoji približiti Gospodaru i umiliti se, što ga udaljava od grijeha i štiti od šejtana koji ga neprekidno pokušava ometati u činjenju ibadeta Gospodaru i odvesti u haram. Kratko rečeno, post je zaštita postača od grijeha na dunjaluku i štit od vatre na ahiretu.

1.4.11. Uzvišeni Allah je sve stvorio i propisao są jasnim ciljem, svrhom i razlogom. Najbolji do-kaz za to je propisivanje ramazanskog posta, kao jednog od temeljnih ibadeta u islamu.

1. a) Propisivanje posta kao stroge pojedinačne obaveze potvrda je Allahove neizmjerne milosti i ljubavi prema Svojim stvorenjima. Time je Uzvišeni Allah dao vjernicima izuzetnu priliku da uvećaju svoja dobra djela, približe se Allahu i zasluže iznimno vrijednu nagradu koju je On, s.v.t., obećao za post. Najveća benefit od posta je ta što se pomoću posta, povećava bogobojaznost i postiže svijest o Stvoritelju i Njegovom stalnom nadzoru nad postačima.

 

1.5. KORISTI OD POSTA

Brojne su koristi posta za zdravlje, tijelo i dušu postača. U mjesecu posta postači pojačano čine ibadete Gospodaru, veličaju i slave Njegovo ime, jer im se smilovao i uputio na pravi put.                                                                                                                                                

1.5.1. Postači imaju brojne blagodati i veliku korist od posta i na dunjaluku i na ahiretu. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Post je štit od džehennemske vatre.” (Bejheki; šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim). Poruka ovog hadisa je u tome da će post biti zaštita postaču od džehennemske vatre, u smislu da vatra neće doticati one dijelove tijela koje postači peru prilikom uzimanja abdesta. Na tom tragu je i hadis – kudsijj u kojem stoji: ”Allah se obavezao da će onoga koji trpi žeđ u Njegovo ime u vrućem ljetnom danu, napojiti na Dan najveće žeđi tj. na Sudnjem danu.” (Albani ga je ocijenio kao hasen).                 

4. a) Allah, s.v.t., je obećao postačima koji poste cijelim svojim bićem izuzetno vrijednu nagradu. U Kur’anu se, o vrijednosti nagrade koju je Uzvišeni Allah obećao za post, kaže: “A one koji vjeruju i dobra djela čine uvešćemo u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno boraviti i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.” (4.;57) b) Oni koji poste cijelim bićem saznaće i osjetiti šta je snaga vjere, zadovoljstvo u duši, čistoća srca i istinska životna radost i sreća. Oni će ostvariti svoj cilj, doživjeti i osjetiti slast posta i, ako Allah bude htio, zaslužiti vječni boravak u Njegovom džennetu.

• Uzvišeni Allah je obećao: “Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete vjerovali u poslanike Moje i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko rđavih postupaka vaših i uvešću vas u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći” (5.;12.)

1. c) Postač ima brojne blagodati i koristi od posta. Navodimo samo neke jer ih sve nije ni moguće pobrojati:

• jačanje bogobojaznosti i izražavanje pokornosti Uzvišenom Allahu,
• približavanje Gospodaru da bi se smilovao postaču, oprostio grijehe i postaču podario džennet,
• post poništava grijehe i štiti postača od vatre,
• postom se jača strpljivost, čuva mentalno i fizičko zdravlje,
• post čuva emanete (sluh, vid, jezik, spolni organ) od grijeha,
•   u postu je traženje Allahovog zadovoljstva, milosti i oprosta što se ogleda kroz davanje prednosti stvarima koje Gospodar voli nad stvarima koje su drage postaču,
• u postu je njegovanje suzdržanosti duše i kontrole nad njom radi njenog čišćenja i spasa,
• postom se postaje iskreniji, strpljiviji, tolerantniji, suzdržljiviji, skromniji i pravedniji,
• da bi zaslužili Allahovu milost, oprost, izuzetnu nagradu koju je Uzvišeni obećao za post,
• da bi zadobili šefa’at (zauzimanje) posta kod Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu,
• postom se savladava i stavljaju pod kontrolu strasti, disciplinira duša postača i jača volja,
• postom se njeguje suzdržanost od ružnog govora i drugih loših djela koja kvare post,
• postom se uvećavaju dobra djela i upotpunjuje ahiretska opskrba,
• u postu je zdravstvena korist koja nastaje kao rezultat unošenja smanjene količine hrane,
• u postu je navikavanje čovjeka na strpljivost, podnošenje izazova i čvrstina karaktera,
• Od koristi posta je činjenica da srce čini mekanim koje suosjeća sa ugroženim i gladnim,
• post donosi sa sobom duševni smiraj i ukazuju na jedinstvo islamskog ummeta.

Ramazan je prava prilika da se podsjetimo na ciljeve i odlike posta i njegove blagodati.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            

1.5.2. Brojne su koristi posta za zdravlje, tijelo i dušu postača. Svaki propisani ibadet u islamu ima najmanje dvije svrhe: prva je ispunjavanje obaveze postača prema Stvoritelju za sve blagodati koje On, s.v.t., svakodnevno daruje, a druga je poboljšanje dunjalučkog stanja, ostvarivanje sreće, rahatluka i postizanja uspjeha.

1. a) Najveća korist posta i njegov glavni cilj je jačanje bogobojaznosti postača. Vjernik svoju bogobojaznost prema Gospodaru izražava izvršavanjem Njegovih naredbi, klonjenjem Njegovih zabrana, čineći propisane ibadete u želji da se približi Gospodaru i zasluži Njegovu milost.
2. b) Pripadnici drugih vjera u velikom broju prelaze na islam. To potvrđuje da je islam vjera u kojoj ljudi nalaze smiraj svojoj duši. Odluku da prihvate islam kao jedinu vjeru od Allaha priznatu, objašnjavaju spoznajom da je Kur’an Božija riječ, da je islam istina i pravi način življenja. Nakon što bolje upoznaju islam, njegove vrijednosti i ljepote, islam prihvataju kao svoju vjeru do kraja života. U Časnom Kur’anu stoji:” U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude.” (2.; 256.)
3. c) Da je Allah htio da svi ljudi prihvate islam, to bi Njemu bilo vrlo lahko. U Allahovoj Knjizi stoji: “On je stvoritelj nebesa i Zemlje i kada nešto odluči, samo rekne: “Budi!”i ono “bude”. (2.;117.) Ali, gdje je test? Dunjaluk je test za ahiret. Gospodar je stvorio život i smrt i propisao ibadete kako bi iskušao i testirao Svoje robove, ko će biti odaniji Stvoritelju, pokorniji i bogobojazniji. Dokaz je ajet:” Uzvišeni je onaj u čijoj je ruci vlast. On sve može. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. On je silni, Onaj koji prašta.” (67.;1.- 2)

1.5.3. Stvoritelj je mudro propisao da se neki ibadeti u islamu obavljaju isključivo džematski kao što su džuma, dženaza, hadždž, bajram – namaz, i odredio ciljeve koji se mogu ostvariti jedino zajedničkim obavljanjem ibadeta. Džematskim obavljanjem navedenih ibadeta, muslimani, pored ispunjavanja ličnog duga prema Stvoritelju, popravljaju svoje međusobne odnose, jačaju bratske veze i odnose, praštaju jedni drugima i ukazuju na neophodnost sloge u životu. Tako mudro propisati post, za glavni cilj odrediti bogobojaznost i propisati ostale ciljeve posta koji će se ostvariti jačanjem bogobojaznosti, mogao je samo Svemoćni i Mudri Stvoritelj svih svjetova.

1. a) Propisivanje posta otkriva nam još jednu važnu dimenziju islamskog zakonodavstva: Allah, s.v.t., iskušava pokornost i odanost Svojih robova na različite načine. U slučaju namaza, zekata i hadždža, On, s.v.t., to čini kroz izvršavanje obaveza vjernika prema Gospodaru, dok u slučaju posta Gospodar testira Svoje robove kroz odricanje od prohtjeva duše i obuzdavanje strasti.
2. b) Allahov Poslanik, s.a.v.s., molio je Allaha da mu produži život da bi dočekao ramazan. Želio je uživati u ramazanskim blagodatima iako su mu svi grijesi bili oprošteni i obećan najviši stepen u džennetu. Dokaz za to je hadis Allahovog Poslanika, s.a.v s.: ”Neka je ponižen onaj koji dočeka ramazan, a ne budu mu oprošteni grijesi.”
3. BLAGODATI RAMAZANSKOG POSTA

2.1. DUHOVNI SMISAO POSTA

Muslimani cijelog svijeta, su jedinstveni i složni u toku ramazana, kao jedno tijelo i jedna duša. U istoj skupini su postači bogati i siromašni, pismeni i nepismeni, crni i bijeli, vladari i čobani, stari i mladi. Svi oni imaju iste želje a to su da poste cijelim svojim bićem, da uvećaju svoja dobra djela i iz ramazana iziđu čisti od grijeha i bogobojazniji. Poslanik, s.a.v.s., je često isticao: „I koliko god ste u mogućnosti, obavljajte namaz prije izlaska i zalaska Sunca.” Posebna se važnost pridaje čistoći misli, činjenju dobrih djela, poslušnost roditeljima i čuvanju rodbinskih veza.

2.1.1. Upozorenje vjernicima. Ramazansko vrijeme je toliko dragocjeno da postači ne bi smjeli ni jednog njegovog trenutka potrošiti na nevažne stvari. Ovo se posebno odnosi na vjernice koje u toku ramazana mnogo vremena troše na održavanje čistoće kuće, brige o djeci i pripremanju hrane, a trebalo bi mnogo više mubarek ramazanskog vremena trošiti za ibadete Gospodaru.

1. a) U cilju popravljanja duhovnog stanja ljudi i liječenja brojnih duhovnih slabosti, islam je propisao različite obredoslovne forme. Duhovne slabosti su snažnije izražene kod onih ljudi kojima je Stvoritelj, pored Svojih brojnih blagodati, podario i obilnu opskrbu, koji žive “na visokoj nozi” i mogu sebi priuštiti sva ovodunjalučka uživanja i zadovoljstva. U takvom stanju zaboravili su na Stvoritelja, suviše se udaljili od Njegove upute, postali lahko povodljivi i došli na ivicu provalije. U izobilju materijalnih dobara i raskošu, zadovoljavali su svoje strasti a potom ih je šejtan odveo da potraže još izazovnija uzbuđenja u alkoholu i drogama i nezaustavljivo otklizili u propast. Brojni su primjeri iznimno situiranih bogataša, vrhunskih sportaša, glumaca, umjetnika, koji su iz prevelike obijesti i oholosti, duhovno oboljeli, survali se u provaliju i okončali svoj raskalašeni život. Ti primjeri potvrđuju da ljudi koji su duhovno prazni i oboljeli postaju lahak plijen šejtana, jer su se udaljili od svog zaštitnika – Stvoritelja svjetova, baš kao što vuk prvo ugrabi ovcu koja se udalji od stada i svog zaštitnika – pastira.

 

2.2. ZNAČAJ POSTA U ŽIVOTU VJERNIKA

U razmatranjima koja slijede detaljnije se obrazlaže duhovni smisao posta, blagodati posta, njegove vrijednosti i koristi kao ibadeta. Ukazuje se na šerijatske propise posta, pravila obavljanja ovog ibadeta i njegov značaj za dunjaluk i ahiret.

2.2.1. Post razvija plemenitost, darežljivost i podstiče na dobročinstvo prema rodbini i siromašnim čija je životna opskrba veoma oskudna. Postom se njeguju plemenite i moralne ljudske vrijednosti, tako što se sprječavaju uši da slušaju ono što je zabranjeno, sprječavaju oči da gledaju u nedozvoljeno a jeziku zabranjuje da ogovara druge i da izgovara ono što je ružno i grješno.

1. a) U toku mjeseca posta sva dženetska vrata su otvorena a sva vrata džehennema zatvorena. Šejtani su povezani pa je njihovo ometanje postača u činjenju ibadeta Gospodaru i izvršavanju Njegovih naredbi, mnogo smanjena. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je lijepo kazao: “Kada nastupi mjesec ramazan, otvore se vrata dženneta, zatvore se vrata džehennema a šejtani se uvežu i bace u okove.” (Buhari i Muslim). Post jača bogobojaznost, podstiče postača da se pokaje Gospodaru, za učinjene grijehe i djelotvorno utiče na obuzdavanje strasti i njihovo stavljanje pod kontrolu.

                                                                                                                                                                   

2.2.2. Ramazansko mubarek vrijeme je toliko dragocjeno da se nijednog njegovog trenutka ne bi smjelo potrošiti na nevažne stvari.

1. a) Budući se u toku ramazana dobra djela mnogostruko bolje nagrađuju, to postači, razumom obdareni, provode vrijeme posta u činjenju ibadeta Gospodaru kao što su obavljanje namaza, učenje Kur’ana, učenje zikra i kajanje za učinjene grijehe.
2. b) Vrijednost posta se ogleda u tome koliko snažno utiče na ponašanje postača. Pod uticajem posta čovjek je u stanju promijeniti svoje ponašanje i stvarnost koja ga okružuje.
3. c) Posebno je važno da se i poslije ramazana zadrži duh ramazana, da se zadrže stečene navike činjenja ibadeta Gospodaru i nastavi jačanje bogobojaznosti i izvan ramazana.

2.2.3. Post razvija slogu i jedinstvo muslimana. Velika korist od posta ogleda se u tome što post podsjeća i upozorava muslimane na neophodno jedinstvo, slogu, međusobno pomaganje, uvažavanje i jačanje rodbinskih odnosa i razumjevanja.

49. a) Divno je vidjeti postače kako svi složno čine ibadete svom Gospodaru, na isti način, u isto vrijeme, kao jedno tijelo, bez rasprava, galame, prepirke i svađe. Sve im je zajedničko, okrenuti su prema istoj kibli i svi su okupljeni oko jedne velike istine: la illahe illallah, Muhammede ressulullah! To je lijepo objašnjeno u Kur’anu: „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala!” (49.; 10.)

2.2.4. Post razvija ljubav među muslimanima. Muslimani moraju shvatiti značaj jedinstva, sloge i zajedništva i prihvatiti ga kao uvjet napretka i opstanka. To dokazuju i potvrđuju stalna nastojanja neprijatelja islama da iskrive i pokidaju naše saffove, da razjedine muslimane, posvađaju i izazovu međusobne sukobe. Nažalost u tome često i uspjevaju. Koliko puta nas je “zmija ujela iz iste rupe?”

1. a) Glavni problem muslimana je što su se suviše udaljili od Allahove Knjige i Sunneta Poslanika, s.a.v.s. Muslimani su bili predvodnici čovječanstva dok su striktno slijedili Kur’an i Sunnet. Danas su muslimani razjedinjeni, posvađani, ratuju i ubijaju se međusobno. Zbog toga, su stotine godina na začelju i u najjadnijem stanju od kada postoje, bez izgleda da u dogledno vrijeme prepuste nekom drugom tu sramotnu i ponižavajuću poziciju.
2. b) Prvi i glavni korak da ponovo postanemo jedna od najjačih sila na svijetu je odlučan povratak Kur’anu i Sunnetu, njihovom izučavanju, razumijevanju i primjeni u svakodnevnom životu. Ramazan je prilika da svako potraži odgovor na pitanje: „ Šta mogu ja kao pojedinac učiniti za svoju vjeru, narod, i predano na tome raditi?

2.2.5. Post izjednačuje ljude, podstiče i razvija suosjećanje, zbližavanje, međusobno uvažavanje i potpomaganje, ujedinjuje muslimane, upućuje ih jedne na druge, učvršćuje i popunjava njihove saffove, razvija međusobnu ljubav i podstiče na građenje zajedništva i sloge. To ohrabruje i ulijeva nadu za bolju budućnost. Cijeli umet posti u mjesecu ramazanu, svi poste jednak broj dana, po istim pravilima, čine iste ibadete, svi se okreću na istu stranu čineci ibadet i moleći se istom Gospodaru i na isti način, kojeg je Uzvišeni Allah, propisao.

1. a) Postom se razvijaju divne, plemenite i moralne ljudske osobine strpljivost, iskrenost, sloga i zajedništvo. Post je najbolji način jačanja volje, sabura, snage i izdržljivosti. Postač posti cijelim svojim bićem da bi ispunio obavezu prema Stvoritelju i zaslužio Njegovu milost i oprost. Odričući se jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od zore do zalaska Sunca i suzdržavajući se od svega što kvari post za sve vrijeme boravka na dunjaluku, a naročito u toku ramazana, postači postaju bogobojazniji.
2. b) Post je sredstvo promicanja solidarnosti i suosjećanja sa gladnim i ugroženim.
3. c) Post djelotvorno utiče na poboljšanje zdravlja. Sa postom se tijelo čisti od nagomilanih štetnih tvari, podmlađuje i revitalizira.

2.2.6. Duhovni aspekt posta. Post podstiče razvoj svih plemenitih ljudskih osobina. To je prava prilika da čovjek ostavi sve ono što je, islam zabranio, kao što su, ogovaranje, klevetanje, prenošenje tuđih riječi s ciljem sijanja nesloge, razdora i zavađanja ljudi, laganje, lažno zaklinjanje, gledanje u nedozvoljeno i slušanje zabranjenog. Činjenjem navedenih grijeha post se ne prekida, ali se mnogo umanjuje nagrada za post, sve dotle dok najzad, zbog mnoštva grijeha, od nagrade za post ostane samo gladovanje i žednjenje. Takav post gubi svrhu i smisao. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.: „Post kvare klevetanje, ogovaranje, krivokletstvo, laž i strastveno gledanje. “                                                                                                                                                     •

U tom svjetlu treba razumjeti hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Mnogo je onih koji poste a od svog posta nemaju ništa osim gladovanja. Mnogo je onih koji klanjaju noćni namaz (teraviju) a od svog namaza nemaju ništa osim toga što su ostali budni.” (Ibn Madže, Ibn Huzejme i El-Hakim).

2.2.7. Kada čovjek obiluje sa blagodatima, on ne shvaća njihovu vrijednost i značaj i počinje ih sve manje cijeniti. To se najbolje ogleda na primjeru blagodati zdravlja. Rečeno je da je zdravlje najveće bogatstvo. U tom smislu se kaže – zdrav čovjek ima puno želja a bolestan ima samo jednu želju – da ozdravi. Bolestan čovjek misli samo o zdravlju i moli Gospodara da ozdravi. Narod je mudro rekao: “Zdravlje nije sve ali bez zdravlja sve je ništa.”                                                                                                                                                             

1. a) Isto tako ljudi kojima je Stvoritelj dao obilnu opskrbu ne znaju cijeniti značaj osnovnih životnih potreba, kao što to znaju cijeniti siromašni ljudi koji strpljivo očekuju da im se ponešto udijeli, kako bi preživjeli.
2. i) O vrijednostima Allahovih blagodati jela i pića, kao i o ostalim aspektima surovog života, saznaje se putem posta. Kada postač ima prazan stomak i osjeti glad, ili ga na to podsjeti glasno krčanje praznog stomaka, on se sjeti gladnih i počinje suosjećati sa siromašnim. To ga podstiče da im udijeli dio svog imetka koji mu je Gospodar podario, da utole glad i prežive. Sama priča o teškoćama gladnih, nije dovoljna da bi bogati ljudi razumjeli sve dimenzije njihovog stanja. Davno je rečeno:” Sit gladnome ne vjeruje.”                 
3. b) Dobar primjer za to je stanje bogatih ljudi, milijardera, glumaca, vrhunskih sportaša koji, na jednoj strani ne znaju šta će sa prevelikim bogatstvom i viškom novca, a na drugoj strani ih uništava i ubija duhovna praznina. Razapeti između ove dvije krajnosti, da bi udovoljili nezasitne strasti, koje se razbuktaju i traže svakodnevno sve snažnija i izazovnija uzbuđenja u alkoholu, narkoticima i najzad završe svoj raskalašeni život predoziran novcem, alkoholom i narkoticima.
4. c) Prenosi imam Tirmizi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Nudio mi je moj Gospodar da mi učini dolinu Mekke zlatnom.” Rekao sam: “Ne, moj Gospodaru, nego učini me dan sitim a dan gladnim, pa kad izgladnim da se obratim Tebi i da Te spomenem a kad se zasitim da Ti zahvalim.” To na najbolji način govori o značaju posta u razvijanju plemenitih ljudskih osobina: skromnost, strpljivost i izdržljivost. Čovjek ne može, sa svojim ograničenim čulima i skromnim znanjem shvatiti, dokučiti i razumjeti značenje ove veličanstvene poruke i nedostižnu mudrost propisivanja posta kao stroge pojedinačne obaveze. Ova izuzetno mudra poruka ukazuje istovremeno na bezvrijednost dunjaluka i na način kako treba živjeti ovodunjalučki život.

2.2.8. Stvoritelj svih svjetova je iz Svog sveznanja i Svojom neograničenom mudrošću dao čovjeku malo znanja, onoliko koliko je On smatrao da je čovjeku potrebno za razumijevanje kur’anskih poruka i njihove primjene u dunjalučkom snalaženju. Uzvišeni Allah, je ograničio ljudsko znanje, znajući da bi ljudi zbog svoje pohlepe i gramzljivosti poremetili uspostavljeni red na Zemlji, kojeg je On, s.v.t., savršeno uspostavio. Zbog ograničenog znanja ljudi ne mogu shvatiti težinu posljedica poremećenog stanja na Zemlji za čovječanstvo. Dobar primjer je zagađenost planete Zemlje i promjena klimatskih uvjeta. Dokaz za to je ajet: Reci: „Šta je duša – samo Gospodar mój zna, a vama je dato samo malo znanja.” (17.; 85.)

1. a) Ljudi su, iz želje za pretjeranim bogaćenjem, zbog svoje gramzljivosti, svojim djelovanjem izazivali takve promjene stanja na Zemlji koje mogu biti pogubne za nastavak života na Zemlji. Zagađenost planete Zemlje i promjena klimatskih uvjeta prijete izumiranju nekih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji, što bi moglo otežati ili možda onemogućiti život čovjeka na Zemlji. Naučnici su ukazivali na potrebu da se zaustavi pogoršanje stanja na Zemlji i pokušavali barem naznačiti put spasa. U tu svrhu su pažljivo čitali Kur’an i duboko promišljali o porukama Kur’ana i o tome kuda će ih ti putevi odvesti. Albert Einsten, nadahnuto je upozoravao: ” Svijetu ne prijeti opasnost od ljudi koji čine zlo nego od onih koji sjede i dopuštaju da se ono dogodi.” Ova bi poruka mogla sugerirati i naznačiti put poboljšanja stanja u našoj napaćenoj BiH. Tim prije što je jasno da su vođe naroda glavni razlog i uzrok sadašnjeg izuzetno lošeg ekonomskog stanja i moralnog sunovrata!

2.2.9. Uzvišeni Allah je, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, darovao svojim iskrenim robovi-ma izuzetnu blagodat – ramazanski post. Allah, s.v.t., je propisao post kao strogu pojedinačnu obavezu zbog njegovog izuzetnog značaja za ljude na oba svijeta. On, s.v.t., obećao je izuzetno vrijednu nagradu postačima koji poste cijelim svojim bićem i propisao strašnu kaznu za one koji ne poste a za to nemaju opravdanje. Propisivanjem posta i postavljanjem cilja – jačanje bogobojaznosti, Uzvišeni želi da što veći broj Njegovih robova posti kako bi se okoristili postom uživali u sreći i rahatluku na dunjaluku i bili spašeni na ahiretu.

1. a) Primjer posta najbolje potvrđuje da sve što je Stvoritelj naredio ljudima da rade je dobro za njih i od velike koristi, a sve što je zabranio da čine je vrlo loše i štetno za njih. Allah je propisao post kao strogu obavezu Svojim robovima, znajući vrijednost posta i njegov pozitivan uticaj na tijelo, dušu i ukupno zdravlje čovjeka.
2. i) Dobra djela učinjena u toku ramazana se mnogostruko bolje vrednuju nego izvan ramazana. Dokaz za to došao je u hadisu kudsijj gdje stoji: „Nagrada za dobro koje čovjek čini umnogostručava se od deset do sedam stotina puta, osim posta. Post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem, jer čovjek u njemu ostavlja strasti, jelo i piće samo zbog Mene.”
3. b) Post izuzetno jača volju i razvija strpljivost kod postača. Postač se svjesno i dobrovoljno odriče jela, pića, pušenja i spolnog odnosa. Postač se bori sa svojim strastima, od pojave zore do zalaska Sunca, odbija od sebe šejtana koji ga stalno ometa i nastoji odvesti u haram. Postač pokušava disciplinirati svoju dušu kako bi odustala ili barem smanjila svoje prohtjeve, jer je svjestan da ga Stvoritelj stalno nadzire i da Mu ništa nije skriveno.
4. c) Post je najbolje sredstvo da pobijedimo sami sebe, savladamo sebe u ljutnji i svoje strasti stavimo pod punu kontrolu. Poslanik, s.a.v.s., nas je poučio da je mnogo teže savladati sebe nego neprijatelja. Ramazanski post je jedinstvena prilika da postač obuzda svoje strasti i odbaci loše navike. U tome se krije Allahova mudrost propisivanja posta kao stroge pojedinačne obaveze. Onaj ko je u stanju u toku posta odreći se jela, pića, pušenja, spolnog odnosa, on će biti spremniji suzdržati se od svega što mu je haram i zabranjeno kao što su ogovaranje, alkohol, droga, svađe, laganje, rasprave i sve što kvari post i umanjuje njegovu vrijednost.

• U tom smislu su i Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Allah, dž.š., nema potrebu za tim da neko ostavlja hranu i piće, ako prije toga nije ostavio lažno svjedočenje, postupanje po njemu i prepirku sa ljudima.” (Buharija i Tirmizi)

2.2.10. Ramazan je mjesec savlađivanja svojih slabosti i ostavljanje loših navika.

• Mudrac Hasan Dakar kaže: “Ko savlada svoje strasti i šejtan ga ostavlja na miru.” U tom značenju Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Postom stisnite prolaze šejtanu?”                                                        

1. a) Postom se obuzdavaju i stavljaju pod kontrolu strasti stomaka i polnog organa, savladava srdžba i njeguje strpljivost. Na taj način postač se štiti od grijeha i harama na dunjaluku i od vatre na ahiretu. Mudrost je u tome da jedino postač praznog stomaka može osjetiti glad i žeđ. U tom režimu mnogi drugi organi čovjekovog organizma su rasterećeni i funkcionišu sa minimalnim utroškom snage. Takav režim rada organizma postiže se jedino postom. Naime, ukoliko je osoba punog stomaka, njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad i posežu za haramom. Post je zaštita postača od grijeha na dunjaluku. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!”                                                                                                                                                                              

2.2.11. Post je izraz najiskrenije pobožnosti i pokornosti Uzvišenom Allahu. Postom se odgaja i  njeguje smisao suosjećanja postača sa siromašnim i ugroženim Allahovim stvorenjima. Allah, s.v.t., je propisao post kao strogu pojedinačnu obavezu i obećao vrijednu nagradu za postače koji poste cijelim svojim bićem. Samo Allah zna o kakvoj se vrijednoj nagradi radi.

1. a) Post pomaže da postač savlada svoju pohlepu, smanji gramzljivost i ostavi svoje loše navike. Postom se postač disciplinira, postaje strpljiv, organizovan i izdržljiv. Takva vježba na dunjaluku je traženje sredine u smislu da se “u dobru ne pomami a u zlu da se ne ponizi”.
2. b) Ramazan je prava prilika da postači uvećaju svoja dobra djela, da se, činjenjem ibadeta i suzdržavanjem od činjenja loših djela, pribliše Gospodaru. Ako postač učini grijeh (pažnja popustila, šejtan to iskoristio i odveo ga u haram), on će se pokajati Gospodaru, zatražiti oprosta, čvrsto obećati da više nikad neće učiniti taj grijeh za koji se kaje i svakodnevno potvrđivati dato obećanje. To ukazuje da iskreno pokajanje dato Gospodaru sprječava postača da čini grijeh. Postač će se čestim kajanjem za učinjene grijehe, zahvaljujući Allahovoj neizmjernoj milosti i dobroti, potpuno očistiti od grijeha. Dokaz za to je hadis: “Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (Bilježe ga Ibn Madže i drugi, Sahihul- džami, 3008)
3. c) Namaz je osnovni ibadet u približavanju Allahu, dž.š. Ne bi se smjelo, niukom slučaju, a pogotovo u toku ramazana, propustiti neki od propisanih namaza i time prekršiti obećanje dato Gospodaru, što bi moglo dovesti u pitanje islamsko vjerovanje.
4. i) Ramazan je prilika da se poveća učenje Kur’ana (jer ramazan je mjesec Kur’ana), obavljanje dobrovoljnih namaza, činjenje zikra i udjeljivanje sadake. To omogućuje postaču da svakim narednim danom posta učvršćuje svoj iman i jača bogobojaznost.
5. ii) Stalno zadovoljavanje tjelesnih prohtjeva i robovanje strastima, svojstveno je nižim vrstama stvorenja, što svodi čovjeka na stepen nižeg stvorenja. I niže vrste stvorenja mogu postiti ali jedino čovjek to čini svjesno. On to čini radi Gospodara, svjestan da ga Gospodar stalno nadzire, da Gospodaru nije ništa skriveno i da će Mu se sigurno vratiti.

2.2.12. Islam je vjera koja neprekidno vodi borbu sa ljudskim strastima, są srdžbom i ljudskim slabostima. Samo uz strpljenje i čvrstu volju, čovjek može uspjeti u borbi sa samim sobom. Uspije li savladati sebe, on je spreman za borbu sa neprijateljem i drugim životnim izazovima. To je najbolje opisao Poslanik, s.a.v.s., vraćajući se iz bitke na Bedru, ovim riječima: „Vraćamo se iz male bitke a čeka nas velika bitka.” Kad se zna da je bitka na Bedru bila najveća i najznačajnija bitka za sudbinu islama, bitka “biti ili ne biti” za islam, a on, s.a.v.s., naziva bitku na Bedru – mala bitka, i upozorava ashabe da ih čeka velika bitka, svi su se ashabi pitali, šta bi mogla biti ta velika bitka. Ashabi su ga blijedo gledali jer nisu razumjeli njegov govor. Poslanik, s.a.v.s., je ashabima pojasnio da je ta velika bitka koja ih očekuje, sređivanje unutarnjeg stanja ummeta. Poslanik, s.a.v.s., je to potvrdio hadisom: „ Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše (savlada) sebe u ljutnji.” (Muttefekun alejhi).  Mnogo je mudrosti sadržano u ovom hadisu!

1. a) U pribranosti, smirenosti i strpljivosti je ključ fizičke snage. Ukoliko čovjek nije spreman da trpi glad i žeđ od sehura do iftara, pitanje je da li će biti spreman da podnese gubitak članova po-rodice, jer to traži mnogo snage i snažnu volju da nastavi borbu i da uspravno hoda kroz život.

 

2.3. IFTAR I SEHUR

2.3.1.  Završetak (prekid) posta. Post traje od pojave zore do zalaska Sunca. Postač završava post kad čitavo tijelo Sunca zađe iza horizonta. Umjesto termina završetak posta, koristi se i termin prekidanje posta, a ponekad se kaže “postač se omrsio”.

1. a) Postoje dva dnevna obroka u mjesecu posta – iftar i sehur. Iftar (ramazanska večera) je obrok na kraju posta. Obično je to obilniji obrok. Obrok prije početka posta je sehur (ramazanski ručak) To je obično, po pravilima posta, lakši obrok.
2. b) Iftar je dobro poznata riječ muslimanima. Ni u kakvom prijevodu riječ iftar neće obuhvatiti svu semantičku višeznačnost, slojevitost i složenost koju integrira. Sunnet je požuriti sa iftarom, čim nastupi njegovo vrijeme, a sehur odgoditi do samog početka posta.
3. c) Postač prekida post tako što će proučiti bismilu a potom izgovoriti riječi: “Allahume inni leke sumtu ve bike amentu ve alejke tevekkeltu ve bi riskike eftartu.” (“Bože Milostivi, postio sam u ime Tvoje, vjerujem u Tebe, oslanjam se na Tebe i iz Tvoga se obilja iftarim.”)

2.3.2. Dova postača pred iftar se ne odbija. U zadnjim minutama pred iftar (ovisno o duljini dove koju je postač pripremio da uputi Gospodaru), sve misli postača su usmjerene na iftar. Stoga je pohvalno da netko od prisutnih u zadnjim minutama posta podsjeti prisutne da je došao pravi trenutak za dovu Gospodaru. Svako za sebe će uputiti dovu, ovisno o svom stanju i potrebama. To je vrijeme kad se dove postača primaju.

1. a) Poslanik, s.a.v.s., je često naglašavao da će Alah primiti i uslišati svaku dovu koju postač uputi Gospodaru u zadnjim minutama posta. To je on, s.a.v.s., potvrdio u hadisu: “Od dova koje su uvijek primljene kod Allaha, jeste dova postača prilikom iftara kad se mrsi (kad prekida post).” Enes, r.a., je prenio da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Tri dove se ne odbijaju: dova roditelja za dijete, dova postača koju uputi neposredno prije iftara, i dova onog kome je učinjena nepravda nasilje.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Buhari, – hasen).
2. b) Pohvalno je da postač prekine post čim nastupi vrijeme iftara.

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kad neko posti, neka se iftari hurmama, a ako ne bude imao hurme, neka se iftari vodom, jer je voda zaista čista.” (Ahmed i Tirmizi). To je potvrdio Enes Ibn Malik, r.a., u hadisu:” Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi imao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi imao ni suhe hurme iftario bi se gutljajem vode!” (Ebu David).   
• Poslanik, s.a.v.s., je dovio: ” Žeđ je ugašena, krvne su žile osvježene a nagrada je, ako Allah htjedne, osigurana.” (Ebu Davud).

1. c) Preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., mrsio s nekoliko hurmi (neparan broj) a ako nije bilo hurmi, mrsio se sa nekoliko gutljaja vode. Nakon prekida posta Poslanik, s.a.v.s., je klanjao akšam namaz a iza akšam namaza se iftario bez žurbe. Na taj način je ujedno klanjao namaz na vrijeme i iftario bez žurbe. Postači nastoje slijediti ovaj Poslanikov Sunnet da bi bili dodatno nagrađeni za slijeđenje Sunneta. Ispravno je iftariti i prije klanjanja akšam – namaza. To se posebno preporučuje ako je hrana već servirana, ili da se ne bi ohladila ili očevedala.
2. i) Najbolje je slijediti Sunnet Poslanika, s.a.v.s., i mrsiti se hurmama i vodom, potom klanjati akšam namaz i nastaviti sa jelom bez ikakve žurbe. Opisano prekidanje posta, pored toga što predstavlja slijeđenje Sunneta Poslanika, s.a.v.s., preporučljivo je i sa medicinskog stajališta. Naime hurme imaju veliku kaloričnu vrijednost, lahko i brzo se vare i korisne su za rad mozga.
3. ii) Uzvišeni Allah je obavezao muslimane da slijede Sunnet poslanika Muhammeda, s.a.v.s. To je jedini pravi put na koji Stvoritelj upućuje Muhammedov, s.a.v.s., ummet, jedini način da muslimani žive dunjalučki život u sreći i rahatluku i da budu spašeni na ahiretu.

2.3.3. Prirediti iftar i odazvati se na poziv. Za vrijeme ramazana treba što više slijediti Sunnet Poslanika, s.a.v.s. Mjesec ramazan je poseban mjesec i ima nešto što drugi mjeseci nemaju. Ta posebnost se ogleda u tome što Allah, dž.š., spušta Svoju milost, bereket i dobro nagrađuje sve one Svoje iskrene robove koji su mu u potpunosti pokorni, koji u toku ramazana skrušeno i iskreno obavljaju propisane ibadete.

1. a) Ramazan je najbolja prilika da se ljudi zijarete, zajedno iftare, uče Kur’an, upućuju dove Stvoritelju za milost i oprost, pozivaju rodbinu, komšije, prijatelje i siromašne postače na iftare,  održavaju rodbinske i prijateljske odnose, zbližavaju i da se nadaju Allahovoj milosti i oprostu.
2. b) Zajednički iftari u toku ramazana, za siromašne, rodbinu, komšije, prijatelje, kako su to uvijek činili Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi je dobročinstvo koje Allah, s.v.t., iznimno dobro nagrađuje. Dokaz su riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Tko nahrani postača imat će nagradu kao i onaj što je postio, a postaču nagrada neće biti umanjena.” (Ahmed, Nesai).
3. i) Iskreni vjernici više vole hranu dati jetimima i siromašnim nego je uzeti sebi. Kad sjedaju da se iftare počinju jesti onda kad oko njih posjedaju siromašni i jetimi da sa njima jedu. Zajednički iftari imaju i značajnu socijalnu dimenziju jer se na taj način jača duh zajedništva, rodbinske i bratske veze, gradi sloga, džematsko jedinstvo, njeguje zbližavanje i međusobno razumjevanje.
4. c) Pohvalno je odazvati se na poziv onoga koji nas je pozvao na iftar, a isto tako je pohvalno da se nama odazovu oni koje smo pozvali.
5. d) Allahu je naročito drago djelo da imućni ljudi organiziraju i pripreme velike zajedničke iftare u svojim kućama ili džamijama, osobito ako pozovu i nahrane siromašne postače i beskućnike. Lijep je običaj u selu da imućniji ljudi na iftar pozivaju učene ljude, hodžu, učitelja, kako bi im odali čast i istodobno od njih nešto korisno čuli i iz njihova ponašanja naučili.

2.3.4. Tokom ramazana postač mora izbjegavati prejedanje. Umjereno jesti znači jesti samo onoliko koliko je potrebno da bi se živjelo, izvršavale vjerske obaveze i svakodnevni poslovi. Dokaz za to je hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Ostavite se prekomjernog jela i pića, i bespotrebnog govora. Vjerniku je dovoljno da jede i pije onoliko koliko mu je dovoljno i potrebno za nesmetano obavljanje ibadeta i poslova, i on neće pretjerivati u tome.”

1. a) Tokom ramazana, kada se pripremaju zajednički iftari u džamiji ili u kućama, treba upozoriti na pretjerivanje u načinu pripremanja iftara. U želji da se postačima povrati snaga i olakša post za naredni dan, priprema se i po nekoliko vrsta raznovrsnih jela (slanih i slatkih) i u pretjerano velikim količinama.
2. b) U toku mjeseca posta treba konzumirati što manje hrane. Izbjegavati prejedanje jer Ramazan je prilika da se imanski preporodimo. Neki postači nakon gladovanja tokom cijelog dana, ne vode o tome računa, zaborave se pa se prejedu, čime umanjuju vrijednost posta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa razlogom često upozoravao postače da se suzdrže prekomjernog jela, pića i suvišnog govora. Preporučivao je vjernicima da jedu samo onoliko koliko mu je potrebno za obavljanje ibadeta i svakodnevnih poslova. To je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio u hadisu: “Čovjek nije napunio gore posude od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja koji će mu ispraviti njegova leđa, (i ojačati ga) a ako baš moradne da malo više jede, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu s vodom, a trećinu neka ostavi za dušu.” (da može sa lahkoćom disati.) (Tirmizi, Ibnu Madže, Hakim i Ahmed, – hasen) Dokaz za to su Allahove riječi:” Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” (7.; 31.)

Prejedanje otežava a često i sprječava ostvarivanje ciljeva posta koje je Gospodar propisao. Posebno je važno ne prejedati se za iftar i ostaviti hranu za sehur! Da bi se postigli efekti posta, odnosno ostvarili propisani ciljevi posta (suosjećanje są gladnim, liječenje gojaznosti, obuzdavanje strasti, jačanje bogobojaznosti), nužno je u toku ramazana, a poželjno je i izvan ramazana, slijediti islamsku dijetu a to je – što manje jesti. Postači vode računa da uzimaju što manje hrane, da bi snažnije doživjeli i osjetili blagodati posta i da bi zaslužili veću nagradu.

1. c) Ne zaboravimo da je ramazan prilika da se postači imanski preporode. Sjetimo se da su iskreni vjernici odlazili u regione gdje su dani duži, vrućine jače, gdje je teže postiti, da bi se bolje okoristili postom, uživali posteći i zaslužili veću nagradu za post. Mjesec posta je prilika da se postači imanski preporode.

2.3.5. Ustajanje na sehur i požurivanje sa iftarom. Iftar je obrok na kraju posta i obično je obilniji obrok. Požurivanje sa iftarom je praksa Poslanika, s.a.v.s. Postači iftare odmah čim nastupi akšamsko vrijeme, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi će biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.”(Buhari i Muslim)                                                                                                             .                                                                                                                  •

• Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, s.a.v.s., rekao: “Ušao sam kod Poslanika, s.a.v.s., a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)

1. a) Sehurite, jer u sehuru je bereket. Postači koji ustaju na sehur imat će nagradu slijeđenja Sunneta Poslanika, s.a.v.s., a ujedno će ojačati svoje tijelo, kako bi lakše savladali sve izazove posta. Vrijeme ustajanja na ručak naziva se sehūr, a vrijeme kada se zanijjeti post je imsak. Sunnet je Poslanika, s.a.v.s., da post započinje nijjetom i molitvom, a završava prigodnom dovom i zahvalom Gospodaru.
2. b) Neki postači, iz raznih razloga, ne ustaju na sehur. Ustajanje na sehur nije obavezno i nije uvjet ispravnosti posta. Ustajanje na sehur je sunnet Poslanika, s.a.v.s. O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista berićet!” (Buhari i Muslim).

• Vrijednost sehura objasnio je Poslanik, s.a.v.s., ovim riječima: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul – kitabija (židova i kršćana) je u ustajanju na sehur!” (Muslim).
• c) Sunnet je sehūr odgoditi, jer je to jedna od odlika našeg ummeta, kako bi se razlikovali od jevreja i kršćana koji iftar odgađaju dok se ne pojave zvijezde. Vrijeme sehūra je od polovice noći pa do pojave zore
• Od Sehla ibn S’ada se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:” Moj će ummet biti na mom Sunnetu (slijediti moju praksu) sve dok budu požurivali sa iftarom. Požurujte są iftarom jer ga jevreji odgađaju.” (Buharija i Muslim). U jednoj drugoj prilici je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Moj ummet će biti na mome Sunnetu, sve dok ne budu čekali s iftarom izlazak zvijezda.” (Ibn Hibban 891 sa ispravnim senedom).                                                                                      .
• d) Ko čuje ezan, a u ruci mu je zalogaj hrane ili voda, dozvoljeno mu je da to pojede i popije, kako je došlo u hadisu Ebu – Hurejre, r.a.:” Ko od vas čuje ezan, a u ruci mu je posuda sa hranom, neka je ne ostavlja, dok ispuni svoju potrebu.” (Ebu – Davud i Hakim).

2.3.6. Allah i meleci blagosiljaju postače koji ustaju na sehūr. To je potvrdio Poslanik, s.a.v.s., riječima: ”Zaista Allah i meleki blagosilju one koji ustaju na sehūr ili one koji bdiju u zoru.” (Hadis bilježi ibn Hibban).                                                                                                                                

1. a) Sunnet je napraviti vremenski razmak izmedu ručka i sabah namaza. To je potvrđeno u predaji od Amr bin Mejmuna gdje stoji: “Ashabi Poslanika, s.a.v.s., nisu odugovlačili s iftarom, a sehūr su odgađali do zadnjeg momenta.” (Bejheki).

Prema tome, sehur treba odgoditi do pred pojavu zore a vrijeme između ručka i sabah namaza provesti u učenju Kur’ana i drugim Allahu dragim djelima poput zikra i učenja dove.

1. b) Poslanik, s.a.v.s., je svoje sljedbenike često podsticao na ustajanje na sehūr i objašnjavao im kakve sve blagoslove donosi ustajanje na sehūr. Smatra se da je postač sehurio, ako je popio makar gutljaj vode. To je potvrđeno hadisom Poslanika, s.a.v.s.: ” Sehūr je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehūre.” (Ebu Šejbe i Ahmed).

• O požurivanju sa iftarom Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nakon što dan nestane, sunce zađe i noć dođe, postač nek prekine svoj post. Požuriti sa prekidanjem posta.”

1. c) Nakon završenog posta postač ima dvije radosti; prva je dunjalučka a druga je ahiretska. To je naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., lijepo objasnio u hadisu: „Postač ima dvije radosti: kada iftari raduje se svom iftaru, i kada stane pred svog Gospodara radovat će se zbog svoga posta.” (Muslim i Buharija). Prva radost postača se ogleda u zadovoljstvu postača zbog uspješnog odricanja od jela, pića, pušenja, spolnog odnosa i uspješnog suzdržavanja od svega što kvari post. Postač se raduje što je ispostio dan u ime Allaha i što ima mogućnost da ugasi glad i žeđ, ojača organizam kako bi spremno započeo sutrašnji dan posta. Druga radost je izuzetno vrijedna nagrada koju je Allah obećao postačima a koju će postač dobiti kada stane pred Gospodara na Sudnjem danu. Dokaz za to su Njegove riječi: ”Rekao je Allah: ‘Svako djelo kojeg uradi sin Ademov pripada njemu, osim posta, koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem.’”                                                                                                                                                                                                                                                                           

                                                                                                                                                                      2.4. RAMAZANSKE BLAGODATI

2.4.1. Nekoliko uputa i savjeta kako najbolje iskoristiti mubarek ramazan

Vjernici željno očekuju ramazan i žude da se što bolje okoriste njegovim blagodatima. U tu svrhu navodimo nekoliko uputa i savjeta postačima o tome kako najbolje iskoristiti blagodati mubarek ramazana. O tome nas je poučio naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.

• Poslanik, s.a.v.s., kada bi nastupio mjesec redžep, dovio je: „ Uzvišeni Allahu daj nam bereketa u redžepu i ša’banu, i daj da dočekamo ramazan. “(Ahmed i Taberani)

1. a) Preneseno je da je Poslanik, s.a.v.s., više od 70 puta dnevno molio Stvoritelja da dočeka ramazan. To ukazuje na izuzetno veliku vrijednost ramazanskog posta za postača na oba svijeta.
2. b) Vjernici radosni i sretni dočekuju ramazan i zahvaljuju Uzvišenom Allahu što ih je počastio da dočekaju mjesec posta i time omogućio da uvećaju svoja dobra djela, zasluže vrijednu nagradu koju je Allah, s.v.t. obećao za post i da se što više približe Gospodaru. Vjernici mole Allaha da im podari snage da isposte ramazan, da ga provedu u ibadetima Gospodaru da zasluže Njegovu milost i oprost. Zahvaljuju Gospodaru na Njegovoj neizmjernoj milosti i dobroti, a posebno što ih je uputio na pravi put i što im je darovao neizmjerne blagodati, a naročito ramazanski post i noć Kadr, kao izuzetnu priliku da uvećaju svoja dobra djela.
3. c) Postači nastoje provesti dragocjeno mubarek ramazansko vrijeme čineći ibadet Gospodaru i radeći ono čime je Gospodar zadovoljan, u želji da se približe Stvoritelju i zasluže vječni boravak u Njegovom džennetu.

2.4.2. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imao običaj obradovati ashabe dolaskom ramazana i podsjećati ih da se što bolje pripreme za ramazanski post, da uberu što više njegovih dozrelih sočnih plodova i da se što bolje okoriste njegovim blagodatima. U tu svrhu je upozoravao da je nužno na samom početku ramazana čvrsto odlučiti:

1. a) Postiti sve dane ramazana, obaviti sve propisane namaze skrušeno i bez žurbe, činiti svaki dan zikr, davati sadaku, učiti Kur’an i sve mubarek ramazansko vrijeme provesti u pokornosti i činjenju ibadeta Gospodaru.

• Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., je upozoravao: “Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.” (Buhari i Muslim)

1. b) Vjernici stalno imaju na umu da Allah prima i nagrađuje samo ona dobra djela koja su učinjena u Njegovo ime, radi Njegova zadovoljstva i na način kako je On, s.v.t., propisao. Musliman ne smije činiti ibadete u ime nekog drugog, ili radi ljudi i njihovih pohvala ili prema običaju, ili iz navike i na neki “svoj način” kojeg nije propisao On, s.v.t.
2. c) Postač će pregledati zabilješke od prošlog ramazana i ustanoviti šta je propušteno, šta nije najbolje urađeno, koje još ramazanske blagodati je mogao ugrabiti i šta se sve može popraviti da bi se približili Gospodaru i postali bogobojazniji.
3. d) Tragovi posta moraju biti vidljivi na licima postača koji poste cijelim bićem, u načinu hodanja, pokretima tijela, u ophođenju sa ljudima i sa Allahovim stvorenjima, a naročito u obavljanju namaza i činjenju ibadeta Gospodaru. To se prepoznaje u vidu skrušenosti, pokornosti, saburu i velikoj želji da sve mubarek ramazansko vrijeme provedu u ibadetu Gospodaru, kako bi postali bogobojazniji. Postači nastoje sve ibadete koje je Stvoritelj propisao obaviti skrušeno i pokorno, činiti dobročinstvo roditeljima i kloniti se svega što je On, s.v.t., zabranio
4. i) Postač mora strogo voditi računa da ne učini neki grijeh u toku ramazana. Ako bi se dogodilo da učini grijeh (pažnja popustila, šejtan to iskoristio i odveo postača u haram), mora se što prije, a najbolje je isti dan, iskreno se pokajati Gospodaru za učinjeni grijeh.

• U više ajeta Allah, dž.š., poziva ljude na pokajanje: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći uveo.” (66.;8.)

40. ii) U toku ramazana obraćati se dovom Allahu, dž.š., jer Uzvišeni kaže: “Zovite Me i Ja ću vam se odazvati!’ (40.; 60.)

• Uzvišeni Allah se raduje teobi Svog iskrenog roba. To je potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji na kojoj je bila voda i hrana!” (Buhari i Muslim). iii) Muhammed, s.a.v.s. se često obraćao Uzvišenom Allahu učenjem raznih dova. Ostavio nam je u amanet mnogo dova, pa im treba dati prednost u odnosu na one dove koje nisu utemeljene u ajetima i hadisima. Poslanik, s.a.v.s., je često učio ove dove:
• “Gospodaru moj, podari nam dobro na ovom i budućem svijetu i sačuvaj nas džehennemske kazne!” (Buhari i Muslim).
• “Gospodaru moj, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu! • “O Ti koji vladaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” (Tirmizi, hasen)
  e) Nažalost, događa se da ljudi traže pomoć od raznih institucija i osoba umjesto od Onoga koji sve može, sve zna i sa svim upravlja! Moramo se, ugledati na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i upućivati dove samo Uzvišenom Allahu u svim prilikama, bez bojazni da ćemo Mu dosaditi. To je potvrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, i umjesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha, i On bi imfpraštao.”

1. f) Čvrsto odlučiti da ćemo u ime Gospodara svaki trenutak dragocjenog mubarek ramazanskog vremena provesti u činjenju ibadeta Njegovoj Uzvišenosti (učenje Kur’ana, klanjanje nafile namaza, činjenje zikra, udjeljivanje sadake, činjenje istigfara, kajanje i traženje oprosta za učinjene grijehe i zahvaljivanje na blagodatima), pogotovo što se učinjena dobra djela u mjesecu posta mnogostruko nagrađuju.
2. g) Što više učiti Kur’an sa razumijevanjem jer je ramazan mjesec objave Kur’ana, mjesec u kojem je Uzvišeni spustio Svoju Knjigu ljudima da je uče i u životu primjenjuju. Prema hadisima Muhahammeda, s.a.v.s. svaki postač bi morao u toku posta proučiti barem jedanput cijeli Kur’an.
3. h) Početak ramazana je najbolja prilika da postač odluči ostaviti grijehe, loša djela i ružne navike, kao što je pušenje, alkohol, netrpeljivost, grubost prema Allahovim stvorenjima, psovke, svađe, rasprave, prepirke, ogovaranje i sl.
4. j) U tu svrhu prvi korak je napraviti plan ramazanskih ibadeta i činjenja dobrih djela te učiniti sve da ovaj ramazan bude bolji od svakog prethodnog, da se što je moguće bolje iskoriste sve blagodati ramazana, uvećaju dobra djela i upotpuni ahiretska opskrba
5. i) Što više klanjati nafilu namaz jer Allah, s.v.t., to dobro nagrađuje. Naime, nafila namaz je dobrovoljan ibadet, vjernik ga ne mora izvršavati, ali on to čini drage volje, da bi se što više približio Stvoritelju i okoristio jer u nafila namazu vjernik se duševno smiri, psihički opušta, imanski jača, postaje spremniji za životne izazove i postaje bogobojazniji.

• O vrijednosti zikra Poslanik, s.a.v.s., izrekao je puno hadisa, među kojima je i ovaj: ‘Ko kaže u toku jednog dana sto puta ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’ (Slavljen neka je Allah i Njemu pripada sva hvala.), bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene!’ (Buhari i Muslim)

1. k) Islam je veličanstven i po tome što čovjeku uvijek daje nadu i šansu za popravljanje stanja, ukazuje i propisuje način izlaska iz teškoća i poboljšanje stanja, što nije slučaj sa ostalim religijama. Drugim riječima, koliko god čovjek imao grijeha, za njega ima nade da se spasi, pod uslovom da se iskreno pokaje, čvrsto obeća da nikada više neće činiti grijeh za koji traži oprost, i, što je najvažnije, pridržavati se datog obećanja i u tome ustrajati.

2.4.3. Traženje noći Lejletul-kadr. To je najodabranija noć od svih noći u toku cijele godine. U toj noći je Kur’an spušten na najniže nebo, odakle je u toku 23 godine postepeno objavljivan Muhammedu, s.a.v.s.

97. i) O vrijednosti noći Kadr govori ajet: “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” (97.; 3.). To znači da je ibadet u noći Kadr vrjedniji od ibadeta u periodu od hiljadu mjeseci u kojoj nema te noći, odnosno od ibadeta u vremenu od osamdeset tri godine i četiri mjeseca!
98. ii) Iznimno visoku vrijednost ibadeta u noći Kadr ilustrira ovaj primjer. Jedan dolar sadake udijeljen u noći Kadr, prema citiranom ajetu (97.; 3.), jednak je sadaki da se u periodu 1000 mjeseci svaki dan udijeli po jedan dolar, što iznosi $ 30.000 (1000 mjeseci pomnoženo sa brojem dana u mjesecu i to pomnoženo sa iznosom sadake od jednog dolara). Kraće rečeno, jedan dolar sadake udijeljene u noći Kadr jednak je sadaki udijeljenoj u periodu od 1000 mjeseci izvan ramazana, svaki dan po jedan dolar, što ukupno iznosi 30.000 dolara. Stoga se, zbog iznimno vrijedne nagrade, vrijedi dobro potruditi i tragati za ovom veličanstvenom noći. Veliki je gubitnik onaj ko je ne potrefi i ne provede u ibadetu. Takva prilika se ukazuje samo jedanput u godini! Ko zna hoće li se takva prilika ikada još ukazati?

• Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko probdije noć Kadr vjerujući i tražeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi.” (Buharija, 4/217 i Muslim, 759).
• Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: “Upitala sam: ‘Allahov Poslaniče, ako pogodim noć Kadr, šta ću moliti u njoj?’ Odgovorio je: ‘Moli: ‘Allahume inneke afuvvun tuhibul-afve f’afu anni.’ (Gospodaru moj, Ti praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti)’” (Et-Termizi, 3760 i Ibn Madždže 3850 od Aiše. Njegov sened je ispravan.)

iii) Allahova je mudrost da Poslanik, s.a.v.s., ashabima nije otkrio koja je to noć, nego je rekao da je traže u noćima zadnje trećine ramazana. U drugoj prilici je, želeći olakšati vjernicima traženje ove veličanstvene noći, rekao: “Tražite Lejletul – kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana!” (Buhari) Allahov Poslanik, s.a.v.s., namjerno nije otkrio ashabima kada je noć Kadr. Bojao se da bi ashabi samo tu odabranu noć proveli u ibadetu a ostale noći zapostavili. Želio je da provedu u ibadetu sve neparne noći u zadnjoj trećini ramazana, kako bi na taj način bili sigurni da su tu veličanstvenu noć proveli u ibadetu i na taj način se enormno okoristili.

2.4.4. Početak mjeseca posta, kada veći broj ljudi dolazi u džamije, neki i po prvi put, je pogodna  prilika za prigodna predavanja o značaju vjere islama za čovjeka na oba svijeta, o njenim vrijednostima i ljepotama, da se ukaže na poučne i uzorne primjere vjernika iz prvih generacija muslimana. To je najbolja prilika da se mladim postačima objasni da je islam jedina prava vjera priznata od Stvoritelja svjetova, da dožive i zavole islam, a nemuslimani da upoznaju vrijednosti i ljepote islama, da prihvate islam za svoju vjeru i time budu spašeni. Od posebne je važnosti da osjete dobrodošlicu u vidu čistoće srca, iskrenosti duše, topline zagrljaja i uvjerenja da će u islamu moći istinski voljeti i biti voljeni a naročito da spoznaju da je islam jedini put u džennet. Pozivanje ljudi u islam, posebno u mubarek ramazanu, Allah, dž.š., izuzetno dobro nagrađuje. Dokaz za to je hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji: “Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga.” (Muttefekun alejhi).                           .                            • Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Vjernici su u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju poput jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu, pridruže i osjećaju bol.” (Buharija i Muslim)

1. a) Poslanik, s.a.v.s., je provodio sve ramazanske dane sa ashabima i podučavao ih vjeri islamu, obavezama vjernika prema Gospodaru i osvježavali znanja o pitanjima ramazana i razumjevanju propisa posta.
2. b) Ramazansko vrijeme je prava prilika za čitanje islamske literature. Izvori islama Kur’an i Sunnet Poslanika, s.a.v.s., su najbolji putokaz u ljudskom životu. Uzvišeni kaže: ‘Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (3.; 31.)
3. c) Vjernik mora biti u stalnom kontaktu sa Kur’anom i Sunnetom, a naročito u mubarek ramazanu. Čitanje hadisa je neopravdano zapostavljeno budući da hadisi objašnjavaju Kur’an. Dobro poznavanje hadisa omogućuje razumjevanje Allahovih poruka, spoznaju svjetova, iznalaženje izlaza iz životnih teškoća i rješavanje životnih problema.
4. d) U zadnje vrijeme je veliki broj islamskih knjiga prevedeno na bosanski jezik. Ramazansko vrijeme je zgodna prilika za čitanje i razumjevanje islamskih tekstova jer tada su ljudske duše najčistije a šejtani sputani. Dodajmo i to da, dok su muslimani imali ispravan odnos prema nauci, bili su predvodnici u svijetu! Nakon toga su se previše udaljili od Kur’ana i Sunneta, pa su odavno na posljednjoj i sramotnoj poziciji.

2.4.5. Navodimo nekoliko ajeta i hadisa o vrijednosti ramazanskog posta i njegovih blagodati u nadi da ovi ajeti i hadisi mogu naznačiti pravac izlaska iz ovoga jadnog stanja – najjadnijeg u istoriji postojanja muslimanskog ummeta.

• “Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet.” (Ahmed)
• “Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi.” (Muslim). • “Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je onaj od njih dvojice, koji prvi nazove selam.” (Buharija i Muslim).
• Kaže Uzvišeni Allah: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni će se svi vratiti!” (31.; 14.).
• „Gospodar tvoj je odredio da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite.” (17.;23.)                                                                                          
• “Ko ti učini neku nepravdu, pa ti nakon toga traži halala, tvoja skromnost (tvoja poniznost prema Allahu) te obavezuje da prihvatiš njegovo izvinjenje, a pozadinu toga prepustiš Allahu.” (Ibn Kajim)

2.4.6. Post i namaz su ibadeti koji na najbolji način svjedoče i potvrđuju savršenost propisa obavljanja ibadeta (oni ostaju takvi do Sudnjega dana i niko ih ne smije mijenjati) i ukazuju na odlike islama kao jedine vjere priznate od Stvoritelja svjetova. To je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio i divno pojasnio u hadisu: “Kada vam nešto naredim, izvršavajte koliko možete, a kada vam nešto zabranim, toga se u potpunosti klonite.” (Taberani).

1. a) Poslanik, s.a.v.s., je u toku ramazana činio Gospodaru mnogo više ibadete nego u drugim mjesecima. Spoznaja da je pojačano činjenje ibadeta Gospodaru u ramazanu, slijeđenje Sunneta Poslanika, s.a.v.s. i da će za sva dobra djela učinjena u ramazanu biti mnogostruko bolje nagrađeni, upozorava postače da se ne smije ni jedan trenutak dragocjenog mubarek ramazanskog vremena trošiti na nevažne stvari. To dodatno motivira postača da s lahkoćom posti i da uživa u postu. Stoga, obavimo sve ibadete u toku ramazana kao da nam je baš ovaj ramazan posljednji i da neće biti više prilike da uvećamo svoja dobra djela i upotpunimo ahiretsku opskrbu. To prije svega znači, obaviti sve propisane redovne namaze u njihovom vremenu, klanjati svaku teraviju, više puta pročitati Kur’an, više iftara pripremiti u džematu, više sadake udijeliti, više činiti zikr, više doviti za Allahovu milost i oprost, ubrati više zrelih sočnih ramazanskih plodova nego prošlog ramazana, da bi se što više okoristiti blagodatima posta.
2. b) Iskrenog vjernika je lahko prepoznati. Njemu je uvijek dobro, ma šta ga zadesilo. Zadesi li ga kakvo dobro, on zahvali Allahu, dž.š., na daru i nastavlja svoj dunjalučki život u potpunoj pokornosti i poslušnosti svom Gospodaru. Zadesi li ga kakvo zlo (bolest, smrt, iskušenje, šteta) on se strpi jer je svjestan da je Allah tako htio i tako odredio. On zna da će za pokornost Gospodaru i strpljivost, biti nagrađen. To je potvrđeno u hadisu Poslanika, s.a.v.s.: “Čudno li je stanje vjernika! U svakoj situaciji on dobija i kod njega je sve dobro a takvo stanje nije ni sa kim drugim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva sreća i radost, on zahvaljuje Allahu, što mu donosi korist, i bude mu dobro, a ako ga pak pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i pristojno se drži pa mu i to donosi nagradu od Allaha, i bude mu dobro.”(Buharija i Muslim).  
3. i) Vjerniku jedino preostaje da slijedi Allahovu uputu, da moli za milost i oprost. Ono što Uzvišeni Allah hoće, to biva i događa se, a što neće, to se ne može niti dogoditi. Allaha, s.v.t., niko ne može sprječiti u Njegovoj volji i radu. Vjernik je svjestan da ga nije moglo zadesiti ono što ga je mimoišlo i da ga nije moglo mimoići ono što ga je zadesilo. Nakon ramazana postači mole Uzvišenog Allaha i upućuju Mu dove da im primi post i ibadete koje su Mu skrušeno i predano činili u toku ramazana.

2.4.7. Ramazan je prilika da pokažemo da smo pokorni i poslušni Gospodaru, da žudimo za Njegovom milosti, da se iskreno pokajemo za učinjene grijehe, da tražimo oprost grijeha i da ispunimo obećanje koje smo dali Gospodaru.

1. a) Ramazan je prava prilika da očistimo srce od zavisti i oholosti, da ispunimo naše duše vjerom i do vrha napunimo naša srca sa ljubavi prema Gospodaru i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
2. b) Vjernik posti u ime Uzvišenog Allaha nadajući se da će zaslužiti Njegovu milost i iznimno vrijednu nagradu koju je On, s.v.t., obećao za post.

2.4.8. Ramazan je mjesec berekata. Posebno su uočljivi tragovi berekata u mjesecu posta:

1. a) Bereket u imanu. Na vjerniku se može zapaziti jačanje imana u toku ramazana. Zapaža se stalno razmišljanje o vjerskim obavezama, prepoznaje se zdravo, smireno i čestito srce, misli su povezanije a vidno je povećana strpljivost.
2. b) Bereket u tjelesnoj snazi. Postač, iako se odriče jela i pića, osjeća da mu se povećava snaga i da strpljivije podnosi svakodnevne izazove. S druge strane Allah mu daje bereket u misaonoj pribranosti, povezanosti misli, intelektualnoj snazi i suosjećanju są ugroženim i siromašnim. Iako je gladan i žedan on sa velikom voljom uspješno izvršava sve vjerske obaveze i radne zadatke. Kratko rečeno, post ga je revitalizirao i preporodio.
3. c) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je uzor svim muslimanima u svemu i za sva vremena. On je poučio svoj ummet kako treba živjeti da bi bio sretan i uspješan na dunjaluku i spašen na ahiretu. To potvrđuju riječi Uzvišenog: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.” (33.;21.)

2.4.9. Uzvišeni Allah je ummetu Muhammeda, s.a.v.s., podario neizmjerne blagodati. Jedna od njih je mubarek mjesec ramazan u kome Allah briše grijehe Svojih iskrenih, odanih i poslušnih robova, mjesec u kojem se dobra djela mnogostruko nagrađuju. Razmišljanje o blagodatima ramazana i prisjećanje na njegove odlike koje nema ni jedan drugi mjesec, dodatno motivira postača da mjesec posta provede u potpunoj pokornosti Gospodaru i iskoristi njegove blagodati na najbolji način. U danima ramazana postači su vidno raspoloženiji, strpljiviji, zdraviji i zadovoljniji, nego izvan ramazana.

1. a) Post kao ibadet traži mnogo sabura i odricanja. Zbog toga za post nije propisana konkretna nagrada, već se postač nagrađuje neograničeno. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svevišnji Allah kaže: ‘Svako djelo koje čini čovjek pripada njemu, osim posta! Uistinu, post je Moj i Ja nagrađujem za njega!’ Post je štiti! Kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružne riječi i neka ne diže glas. Ako ga neko bude psovao ili se sukobio s njim, neka kaže: ‘Ja postim!’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je ljepši od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kada se iftari raduje se iftaru i kada sretne svoga Gospodara, radovat će se svome postu.” (Buhari i Muslim).

Posebnosti posta podstiču postača da posti cijelim bićem, kako bi iskoristio ramazan na najpotpuniji način, okoristio se njegovim blagodatima i zaslužio Allahovu milost. Ove posebnosti i vrijednosti mjeseca ramazana motivišu postača da s lahkoćom posti, da je stalno u mislima fokusiran na Gospodara, da Mu čini ibadet i da svi izazovi posta prerastu u zadovoljstvo i uživanje. To je razlog da postači koji poste čitavim svojim bićem i koji su potpuno pokorni Allahu, s.v.t., odlaze u regione gdje su dani duži, jače vrućine, gdje je teže postiti, da bi zaslužili bolju nagradu.

1. b) Zašto Uzvišeni Allah nije isto rekao i za ostale ibadete? Zašto je baš post izabrao? To je zato što post kao ibadet ima jedinstvenu odliku koju nema nijedan drugi ibadet. Ona se ogleda u tome da u postu kao ibadetu ne može biti ni najmanje pretvaranja, neiskrenosti i licemjerstva. Postač se ne može pretvarati i “glumiti” da posti. Niko, ne zna da li čovjek posti ili ne posti, osim Gospodara koji ga stalno nadzire i kome ništa nije skriveno. Kroz ovu posebnost posta kao ibadeta postač najbolje pokazuje iskrenost i pokornost Gospodaru, dok u svim drugim ibadetima može biti neiskrenosti i malih prevara.

2.4.10. Vjernik je svjestan da se do dženneta kojeg je Allah obećao vjernicima ne dolazi uživa-njem, tjelesnim nasladama i „hodanjem po crvenom tepihu” nego sa potpunom pokornosti Stvo-ritelju, savlađivanjem strasti i njihovo držanje pod strogom kontrolom, ispunjvanjem propisanih obaveza prema Stvoritelju, jačanjem bogobojaznosti, strahujući od Njegove kazne i žudeći za Njegovom milosti.

Uzvišeni Allahu, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek ramazanu, budi nam milostiv na Sudnjem danu, uvedi nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima, tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote i milosti!                                                                      

Bajram Serif Mubarek Olsun