Pratite najnovije vijesti na Blogu

  • 27 Apr 2020

    Je li opravdano učiti mukabelu?

    Odmah, molim za halal zato što ovaj prilog može da ima polemički ton.

    Svake godine za vrijeme ramazana jedna grupa muslimana sumnjive ideološke matrice i nijjeta zapodjene priču o opravdanosti učenja mukabele. Oni je obično proglašavaju inovacijom i pitaju se kako se usuđejemo činiti nešto što ne rade Arapi i sl. Taman da mukabelu ne uči niko u svijetu osim muslimana na Balkanu, ili samo u BiH, ona ima smisla i ima svoje utemeljenje upravo u praksi Božijeg poslanika a.s. Potrebno je samo malo razmisliti.

    Svakog Ramazana Božji Poslanik je pred melekom Džibrilom učio sve što je od Kur’ana do tada bilo objavljeno, uključujući i redoslijed ajeta (muqábelah). U toku posljednjeg ramazana, prije nego je preselio na Ahiret, dva puta je pred Džibrilom proučio cijeli Kur’an.

    Iz ovoga se vidi da je Kur’an kompletiran i provjeravan još za života Božjeg Poslanika. On je provjeravao i ono što su ashabi napamet naučili i ono što su pisari zapisali. U toj činjenici leži autentičnost teksta Kur’ana.

    Arapski termin muqábalah otkriva, definira i najbolje opisuje suštinu ove poslaničke prakse. Prema arapsko-bosanskom Rječniku Teufika Muftića muqábalah znači: prijem, doček, susret, sastanak, intervju, audijencija, razgovor, upoređivanje, sravnjivanje…

    Zašto su hafizi najpozvaniji da uče mukabelu?

    S obzirom da spomenuti muslimani i samozvani “alimi” postavljaju i pitanje zašto se insistira na tome da mukabelu uče hafizi, potrebno im je odgovoriti. Mukabelu uče i hafizi i oni koji to nisu pod uvjetom da Kur’an uče ispravno. Cilj je da se za vrijeme mjeseca, u kojem je počelo objavljivanje posljednje Božije poruke čovječanstvu, Kur’an što više uči i proučava. Međutim, s obzirom da Božijom odredbom Poslanik a.s. nije ni čitao ni pisao, morao je pamtiti svaki ajet koji bi mu bio objavljen. Tako je postao hafiz, kao i veliki broj ashaba, koji su ga u tom slijedili. Zato kažemo:

    – Znati Kur’an napamet sunnet je.

    – Proučiti cijeli Kur’an za vrijeme ramazana sunnet je.

    – Proučiti cijeli Kur’an za vrijeme ramazana napamet dvostruki sunnet je.

    – Klanjati teraviju s hatmom predstavlja vrh ramazanskog ibadeta.

    Oni koji za vrijeme ramazana prouče čitav Kur’an gledajući, imaju nagradu za činjenje jednog sunneta, a oni koji to čine napamet, imaju nagradu dva sunneta. Imajući sve navedeno u vidu, mukabela je oživljavanje jednog sunneta i rekonstrukcija prakse Božijeg poslanika a.s., kada bi pred melekom Džibrilom upravo za vrijeme ramazana proučio cijeli Kur’an. U posljednjoj godini života je, vidjeli smo, to učinio dva puta. Vođeni ovom činjenicom, u nekim se džamijama u BiH uče dvije mukabele – sabahska i podnevska, ili sabahska i ikindijska, ili podnevska i ikindijska. Čak imamo i mukabele za žene. Odnedavno i dječije mukabele. Elhamdu lillah!

    Teravija s hatmom

    S obzirom da se kod nas rijetko gdje klanjao teravih-namaz s hatmom, što bi bio najbolji i najpotpuniji način obavljanja ovog ramazanskog ibadeta, pribjeglo se učenju mukabele s ciljem da se na ovakav način u džamiji kompenzira i upotpuni ovaj sunnet. U nekim džamijama u islamskom svijetu, pa i u Americi, da bi se udovoljilo činjenici da je Poslanik posljednje godine života pred Džibrilom a.s. proučio cijeli Kur’an dva puta, na teravih- namazu se prouče dvije hatme – jedna do lejletul-kadra, a druga na ostatku teravih-namaza do bajrama.

    Stoga, za očekivati je da bude “oslobođena” od učenja mukabele ona džamija u kojoj hafiz ili više njih predvode teravih-namaz s hatmom. Praksi uspostavljanja teravih-namaza s hatmom i kod nas bi trebalo sistematski pristupiti.

    Zbog svega navedenog, neka se prođu oni kojima smeta tradicija muslimana u Bošnjaka neutemeljenog kritiziranja i uznemiravanja, bolje im je ako znaju! Cilj i namjera je da se tokom ramazana prouči cijeli tekst Kur’ana naglas u džamiji i tako udovolji nalogu Allaha dž.š., koji je Muhammed a.s. dosljedno ispoštovao. A pametnom je i išaret dovoljan.

    Imam Senad Agić

  • 21 Apr 2020

    SVE O TERAVIJA-NAMAZU

    Teravih-namaz se klanja u mjesecu ramazanu u jacijsko vrijeme poslije jacijskog sun-sunneta. Klanjati teravih namaz je sunneti-mu’ekkede, što znači pritvrđeni sunnet. Isto tako je sunneti-mu’ekkede da se teravih namaz klanja u džematu, mada ga možemo klanjati i sami, ali to donosi za 27 puta manje sevaba.

    Teravih-namaz ima 20 rekata i zanijeti se ovako:

    NEVEJTU EN USALLIJE, LILLAHI TEALA, SALATET-TERAVIHI, IŠRINE REK’ATEN, EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI, IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI, ALLAHU EKBER.

    Ovo je nijjet ako klanjamo u džematu, a ako klanjamo sami, onda ne izgovaramo IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI.

    Teravih-namaz je najlakše klanjati u formatu:

    – ikindijskih ili jacijskih sunneta i da se predaje selam na svaka 4 rekata, sa pet selama.

    Zašto se vitr klanja u džematu?

    S obzirom da je teravih-namaz sunnet, a vitr je vadžib, i s obzirom da se sunnet (teravih-namaz) klanja u džematu, da se ne bi dala prednost sunnetu nad vadžibom, vitr-namaz se također klanja u džematu.

    Zašto su teravih-namaz dužni klanjati i nepostači?

    Teravih-namaz je sunnet, koji nije vezan za post, nego za mjesec ramazan. Zato ga je sunnet klanjati i onima koji iz bilo kojeg razloga ne poste.

    Kako se priključiti namazu kada zakasnimo?

    Ako neko dođe u džamiju poslije jacijskog farza, prvo će klanjati jacijski farz, a poslije za imamom nastaviti klanjati teraviju. Poslije će klanjati rekate koje nije klanjao.

    Dova koja se uči poslije teravih-namaza:

    Euzu billahi mine-š-šejtan-i-radžim
    Bismillahi rahmani rahim
    Elhamdulillahi Rabbi-l-‘alemin we-s-salatu we-s-selamu ‘ala hajri halkihi Muhammedin we ala alihi we ashabihi edžmein. Allahumme rabbena tekabbe-l-minna salate-t-teravihi bi hurmeti šehri ramadane, we bi hurmeti nebijjina Muhammedin fi ahiri –z-zemani, we bi hurmetit-Tevrati wez-Zeburi, wel-Indžili wel- Furkan. Fihil-bereketu we-l-gufranu, we-n-nedžatu mine-n-nirani, we mine-l-azabi elvan. Ja hannanu, ja mennanu, ja dejjanu, ja subhanu, ja sultanu,  merhaben bike ja šehre ramadan. Allahumme rabbena teqabe-l-minne-t-teraviha we-d- du’a’e, we dž’alhuma makbuleten, we la teruddehuma ‘alejna me’an-nuksani bi rahmetike ja erhamer-rahimin!)

    S. Agić

  • 10 Apr 2020

    Virus nas uči da je rana tamo odakle svjetlo uđe

    U izolaciji smo počeli shvaćati da su ljudi važniji od objekata, da je njihova blizina važnija od blizine materijalnih stvari. 

    Jedan od ajeta, koji iznova izaziva i navodi na razmišljanje je: “sa poteškoćom je olakšanje.” U Kur’anu, pazite, nije rečeno da će olakšanje doći poslije poteškoće, nego sa teškoćom. Nevolja donosi lijek za svaki problem. 

    Uvijek sam bio zahvalan ljudima koji su odbili da nešto urade za mene, jer me to tjeralo da to sam naučim i uradim. 

    Ova neobična situacija nikoga ne zaobilazi. Niko ni za koga ne može obaviti izolaciju. Kao što niko ni za koga ne može klanjati pet dnevnih namaza. Kako god je namaz lijek za dušu i srce, tako i izolacija, koju je Poslanik prakticirao za vrijeme ramazana, svakom pojedincu treba da pruži priliku da se sam sa sobom suoči i da izvrši inventuru svog duhovnog stanja, ekonomskog stanja, moralnog stanja itd. Ovdje nam se nameće da razmislimo i o još jednom interesantnom ajetu: “Doista Allah neće promijeniti situaciju ni jedne skupine ljudi sve dok se ona sama ne izmijeni.”

    Prevodimo “ni jedne skupine ljudi”, jer ovo je pandemija, tj. epidemija koja je zahvatila čitav svijet i koja ne diskriminira ni po kom osnovu. Niko nije imun na ovu zarazu. Ni bogat, ni siromašan, ni crn ni bijel, ni muškarac, ni žena, ni djeca ni odrasli, ni oni u Evropi, kao ni oni u Australiji.

    Svi će ljudi na zemlji osjetiti na ovaj ili onaj način posljedice ove globalne zdravstvene krize. Neko će izgubiti novac, neko posao, neko živce, neki će izgubiti nekog svog bliskog, a neki će izgubiti i vlastite živote.

    Kako će nam sa nevoljom doći olakšanje?

    Olakšanje neće, kako to neki misle, doći automatski. S nevoljom će doći olakšanje ako u stanju nevolje ozbiljno i duboko razmislimo kako da sebe transformišemo u bolju osobu.

    https://secure.gravatar.com/avatar/3572686ecf178ed0f462bcafd492f2ca?s=15&d=mm&r=g

    MOHAMMAD KARIM

    Rumi lijepo kaže “rana je tamo odakle svjetlo uđe.”  

    Izolacija od koronavirusa nas uči da je interakcija sa drugim osobama važnija nego što smo mislili ranije. Zatim, ona nas uči koliki je značaj koncepta zajednice i najzad,  ona nas također uči da je ljudsko biće u velikoj mjeri ranjivo. Iz ove situacije treba da iziđemo sa većim povjerenjem prema drugom čovjeku i da sebe pripremimo na građenje odnosa sa drugim ljudima na bolji i kvalitetniji način.

    Sada kada nam je zabranjeno, treba donijeti odluku da će naše rukovanje sa drugim, kada sve ovo prođe, biti iskrenije, da će naš govor i razgovor biti zreliji i iskreniji, da naše ruke, koje sada stalno peremo, u budućnosti neće posezati za haramom, da nam oči neće gledati haram, da nam uši neće slušati haram, da nas noge nikada neće odvesti na haram mjesta, da ćemo novac trošiti samo na ono što je vjerom dozvoljeno, da ćemo misliti na siromašnije od nas i da ćemo ih pomagati više nego ranije. Sve ovo bit će ono osmišljeno “bolje” koje bi trebalo da se skuha i skroji najprije u našim glavama i da potom potone u naša srca, da bude  pokretačka snaga i motivacija za život dostojan novog, preporođenog čovjeka.

    Ramazan se primakao

    Ramazan je bio i ostao poseban mjesec. On ostaje da bude sinonim za istinsku promjenu, u džematu, sa svojom zajednicom, prijateljima i poznanicima. Teško je i bolno zamisliti da nam ovaj ramazan zbog virusne krize možda neće pružiti sve ono što nam je pružao ranije: zajedničko klanjanje teravija, iftari, mukabele, druženja. Sama pomisao da bi nas sve to moglo zaobići slama srce. 

    Konačno shvatamo da džamija, post, džemat, namaz nisu potrebni Bogu nego nama. 

    Senad Agić

  • 18 Mar 2020

    O MIRADŽU

    DUNJALUČKI OPIS ODSJAJA PUTOVANJA U „VIŠE SFERE“

    Amina Adil

    Kada je Poslanik a.s. napunio svoju četrdesetu godinu, poslat je s milošću cijelom svijetu kao Božiji Poslanik svim ljudima i džinima. Počeo je da propovijeda novu vijeru i poziva ljude u Islam.

    Bila je 12-ta godina njegovog poslanstva i 26-ti dan mjeseca Redžeba kada je Poslanik a.s. otišao do Kabe i sjeo sam kod jednog od stubova. Tu se posvetio zikru i meditaciji. Upravo tada naiđe Ebu Džehl sa svojim pomagačima i pristalicama i ugledavši Poslanika a.s. kako sjedi sam, odluči da mu priđe i uznemiri. O Muhammede a.s. jesi li ti Poslanik? Muhammed a.s. mu odgovori: »Jesam, ja sam Poslanik.» Ebu Džehl tada reče, „kako ti možeš  biti Poslanik a sam sjediš? Gdje su ti sljedbenici, gdje su ti pomagači? Da je bilo ikakve potrebe za  Poslanikom, poslanstvo bi zasigurno pripalo meni. Pogledaj koliko ja imam sljedbenika i pratilaca, a ti ovdje sjediš sam!“ Potom zauze arogantnu pozu okrenu se i ode. Sedmorica njegovih pristalica je prišla Poslaniku a.s. s istim pitanjem i s namjerom da ga povrijede. Kao rezultat toga, Poslanik a.s. je postao bezvoljan i njegov duh je klonuo. Tada on pomisli, »12 je godina kako ih pozivam u Islam i vjerovanje u Božije jedinstvo, a oni ne samo da neće da prihvate Istinu, nego im nije čak ni jasna koncepcija poslanstva.“

    Od potištenosti do vrhunca sreće

    Te noći 27-mog Redžepa, u ponedjeljak veče, Poslanik a.s. je otišao u kuću Umm Hani kćerke Abu Taliba i sestre hazreti Alije. Ona je živjela u kući svoga oca koja se nalazila između Safe i Merve. Vidjevši Poslanika a.s. potištena i oborena pogleda, upita ga o razlozima takvog stanja. Nakon što joj je Poslanik a.s. objasnio šta se deslio, snalažljiva i intelegentna kakva je bila, uspjela je Poslanika a.s. donekle ohrabriti i oraspoložiti, ali je te noći Poslanik a.s., nakon što je klanjao jaciju-namaz, ipak legao tužan.

    Tada Gospodar svega stvorenog, Koji je stvorio Poslanika a.s. prije svega ostalog i odredio da bude Poslanik sa mnogim čudima (mu’džizama) i poklon milosti svim ljudima, odluči da Svog miljenika počasti pozivom Sebi. Gospodar Svemogući čija Slava nema granica, osim Koga drugog Boga nema, u Svom svojstvu Veličanstva i Moći, obrati se meleku Džibrilu a.s. rekavši, »Moj Voljeni kojeg sam odabrao među svim Mojim Stvorenjima, Najbolji od svih, spava u kući Umm Hani ožalošćen zbog uvrjedljivih riječi koje su mu uputili nevjernici. Neka tvoja pobožnost i poslušnost budu ispoljeni pozivom Mom Voljenom. Idi i ukrasi svoja zasljepljujuća krila draguljima iz Dženeta i uživaj u dostojanstvu da mu budeš na usluzi.

    Reci Mikailu da ostavi svoje poslove večeras oko raspoređivanja nafake. Reci Israfilu da ostavi rog za jedan čas.

    Reci Azrailu da se suzdrži od uzimanja duša ove noći.

    Reci melecima svjetlosti da nebesa ukrase vijencima od svjetla.

    Reci Ridwanu da uljepša bašče džennetske i opomeni anđele koji čuvaju džehennemske kapije da ih dobro učvrste i demone Pakla da se ne pomjeraju sa svojih mjesta.

    Reci hurijama da se ukrase i da rasprše dragocjene dijamante po džennetskim palačama.

    Reci nosačima Prijestolja da umotaju nebesa u njegove svete odore i da se opreme sa 70,000 anđela.

    A ti Džibrile,  odaberi buraka i spusti se na zemlju. Sva kažnjavanja u mezarovima biti će obustavljena ove noći. Idi Mom Voljenom koji je zaspao tužan i bezvoljan i budi mu saputnik. Nježno ga probudi i objasni mu da će mu večeras biti pokazana njegova divna sudbina i stepen blizine (qurb) koja prevazilazi sve druge uzvišenosti i časti. Pozovi ga da pođe s tobom.“

    Džibril a.s. je otisao do dzennetskih basci da odabere Buraka izmedju 40,000 njih koji su bili na pasnjaku. Svakom od njih na celu je bilo ispisano ime Muhammed a.s. Medju njima je bio jedan koji je djelovao bezvoljno. Glava mu je bila pognuta a suze tekle iz ociju. Džibril a.s. mu je bez oklijevanja prisao i upitao za razlog njegovoj nevolji. Burak mu je odgovorio:

    • Dok sam se propinjao u dzennetskoj basci, iznenada mi je dosao glas, koji je rekao, ‘Ah, Muhammed a.s.!’ Cim sam cuo to ime postao sam zaljubljenik nosioca tog imena. 40,000 godina gorim zbog odvojenosti i nadam se susretu sa njim. Od tada placem obuzet snaznom ceznjom.

    Džibril a.s. se sazali na ovog Buraka te mu rece:

    • Tvoj voljeni Muhammed a.s. je upravo ove noci pozvan da se uzdigne na nebesa. Potreban mu je prevoz od Mesdzid-al-Harama (Mekka) do Mesdzid-ul-Aksa (Jerusalem). Bas tebe cu odabrati, dodji i izvrsi obavezu.

    Potom ga je osedlao sedlom od svjetlosti i krenuli su u odaju gdje je duhovni kralj ovog i buduceg svijeta, Poslanik ljudima i dzinima, spavao.

    Poslanik a.s. dalje prenosi kako je kasnije nastavilo prenositi 20 njegovih vjernih ashaba:

    • Zaspao sam u kuci Umm Hani, oci su mi bile zatvorene, ali mi je srce bilo budno. Iznenada sam cuo glas Džibrila a.s. Izlazeci iz sna, sjeo sam i nasao se licem u lice sa Džibrilom a.s. On mi tada rece: ‘Gospodar Svemoguci te selami i poziva da podjes sa mnom. Ja cu te povesti, jer Gospodar zeli da te obaspe Svojom miloscu. Niko od onih koji su bili prije tebe, niti onih koji ce doci poslije tebe, nije postigao da ga Gospodar svjetova tako pocasti.’ Ustao sam i pozelio da uzmem abdest. Odmah je naredjeno da se voda donese sa dzennetskog izvora Kevser. Prije nego sam uspio zasukati rukave, Ridvan je vec bio donio vodu u dva bokala od crvenog rubina. Uzeo sam abdest sa ovom svetom vodom i odjenuo se suštim svjetlom, a na glavu su mi stavili turban prošiven svjetlom. Džibril a.s. me je uzeo za ruku i odveo izvan Mekke. Tu su sada bili i ostali odabrani meleci Mikail, Israfil i Azrail, svaki od njih okruzen sa 70,000 meleka. Nazvao sam im selam, a oni najavise i obznanise neogranicenu milost Gospodara Uzvisenog.

    Kada Poslanik a.s krenu da uzjase Buraka, on ustuknu. Dzibril a.s. ga iskritikova zbog tog gesta, a on se postidi i rece:

    • Hitan zahtjev je razlog sto sam ustuknuo.

    Casni Poslanik a.s. se okrenuo prema Buraku i upitao kako se moze udovoljiti ovom zahtjevu:

    • O moj Poslanice a.s., pogodjen sam strijelom ljubavi prema tebi prije nego je i vrijeme pocelo. Uronjen sam u ceznji, potopljen u agoniju ljubavi. Allahovom Miloscu dozvoljeno mi je da gledam tvoje svjetlo i da osjecam tvoj miris. Moja ljubav prema tebi je procvjetala i povecala se za 1000 puta. Na Sudnjem Danu kada ustanes iz svog svetog mezara na mjesto okupljanja, dovest ce te Burak. Moj zahtjev je da tog velikog dana ne uzjases nijednog drugog Buraka osim mene, time bi upotpunio moju srecu i ispunio moje srce radoscu.

    Poslanik a.s. je odobrio Buraku njegov zahtjev i obecao mu da tog dana nece uzjahati nikog drugog osim njega, ali kada je cuo  za Sudnji dan, Poslanik a.s., slava svih stvorenja, srz svih bica, postade zamisljen zbog sudbine Njegovog Ummeta tog Dana. Gospodar Svemoguci koji poznaje svaku i skrivenu stvar ucini da melek Dzibril a.s. upita Poslanika a.s. sta je razlog njegovom iznenadnom tugovanju. Casni Poslanik a.s. je odgovorio:

    • Obavijesten sam o pocasti koja ce mi biti ukazana tog Mocnog dana, a zabrinulo me stanje mog Ummeta tog Dana. Oni su slabi, daleko od savrsenog, grijesni smrtnici; kako ce oni na Sudnjem Danu ici pjesice na mjesto okupljanja koje je daleko 50,000 godina  pod teretom svih svojih grijeha? Kako ce oni uspjeti preci preko Sirat cuprije koja je duga 3,000 godina putovanja? Tada sam putem Bozanske inspiracije obavijesten da ce Allahova Milost doci do svakog od njih tog Dana. Kao sto ce Burak doci po mene toga Dana, tako ce doci po svaku dusu iz mog Ummeta. Preci ce preko Sirat cuprije u trenu, a put dug 50,000 godina u jednom potezu.

    Nakon sto je Poslanik a.s. dosao u Jerusalem i tamo se sastao sa svim Poslanicima gdje je predvodio namaz, sa Dzibrilom a.s. se uputio ka nebesima.

    Mi, nazalost, nismo u stanju da opisemo u detalje kompletno putovanje onako kako je to u svojoj knjizi opisala Hadzi Amina Adil (neka se Allah dz.s. smiluje njenoj dusi i podari joj najvece stepene u Dzenetu) mi cemo izdvojiti tek dio razgovora sa Allahom dz.s. (op. prev.)

    Razgovor sa Allahom dž.š.

    Poslanik a.s. dalje prenosi:

    • Kada sam konacno dosao do Bozanskog prijestolja, pozelio sam da izujem obucu, ali mi se Prijesto obratio rijecima, ‘O Allahov Voljeni, stani na mene svojom blagoslovljenom obucom da svoje lice istrljam prasinom sa nje tako da se mogu ponositi kako je prasina sa obuce Allahovog Miljenika pala na mene. Ipak sam pokusao da izujem obucu, ali je tada dosao glas koji je rekao: ‘O Moj Miljenice, nemoj izuvati obucu tako da Moje Prijestolje moze biti pocasceno i blagoslovljeno prasinom sa nje.’ Ja tada poceh preklinjati svog Gospodara govoreci, ‘kada si pozvao Musaa na Sinajsku Goru naredio si mu da se izuje.’ Medjutim, Rijec je ponovo dosla: ‘Kod mene si ti vise njegovan i pocascen nego on; Musa je bio Moj sugovornik (Kalimullah), a ti si Moj Voljeni (Habibullah). A sada pogledaj i vidi to sto ces vidjeti!’

    Pogledao sam i vidio veliko more, toliko veliko da mu nije bilo kraja niti obale na vidiku. Na njegovoj blizoj strani nalazilo se drvo, a na drvetu je bila ptica velicine goluba, u svom kljunu je imala komadic gline velicine zrna lece. ‘Znas li sta je to’, bio sam upitan? ‘Moj Gospodar najbolje zna’, odgovorio sam. Onda je On Svemoguci rekao: ‘Oduvijek Me preklinjes da tvome narodu oprostim njihove grijehe. Ovo more predstavlja more Moje milosti, ovo drvo predstavlja svijet, ptica predstavlja tvoj Ummet, a ovo zrno gline su grijesi tvoga ummeta. Sada vidis odnos grijehova tvog Ummeta naspram prostranstva Moje Milosti, neka se tvoje srce sada smiri.’

    Pet prigovora na Ummet

    Potom mi je Allah Svemoguci uputio prigovore na moj Ummet:

    Prvi prigovor:

    • Ja ne trazim od njih da rade nista unaprijed, nego da rade sve u svoje vrijeme, dok oni hoce da im unaprijed dajem nafaku. Iako sam ih savrseno opskrbljavao sve ove godine oni nisu zadovoljni, a i ne znaju hoce li zivjeti dovoljno dugo da potrose sve sto im je dato. Ko ptice opskrbljava kada napuste svoje gnijezdo dok je zemlja prekrivena snijegom, zar Tvoj Ummet ne izvlaci pouku iz ovoga?

    Drugi prigovor:

    • Ja njihovu nafaku ne dajem nikom drugom osim njima, a uprkos tome oni rade djela radi drugog, a ne radi Mene (Ponasaju se licemjerno i lazno)

    Treci prigovor:

    • Dok uzivaju i trose blagodati koje sam im dao, njihova zahvala ide nekom drugom. Zasto se ne sjecaju Mene i ne spominju Moje Ime kada govore o rodu njihovih njiva i vinograda i zarada njihovih trgovina. Otkud ta nemarnost, zar ih nije stid?

    Cetvrti prigovor:

    • Sva Moc i Slava pripadaju samo Meni, Ja sam Taj koji daje Pocasti na ovom svijetu, u mezarima i onom svijetu. Uprkos tome, oni traze pocasti iz drugih izvora. Traze visoke pozicije, teze da budu bogati i misle da ce im pocasti doci preko visokih pozicija i bogastva, a to je sve prolazne prirode. Kada im smrt dodje sve veze se prekidaju. Da li to izgleda kao istinska cast? Moja je naredba koje se moraju pridrzavati. Ja sam Taj koji daje Dostojanstvo i Cast i na ovom i na buducem svijetu.

    Peti prigovor:

    • Ja sam dzehennem stvorio za nevjernike. Zasto su oni uporni u cinjenju djela koja vode u njega?

    Na ove prigovore ja sam odgovorio:

    • O moj Gospodaru, Tvoja Rijec je Istina, moj narod je kriv za sve optuzbe koje si Ti uputio. Ali Ti si Taj koji prekriva sve sramote i oprasta sve grijehe; Ti si beskrajno Bogat i Darezljiv, Blag i Sveoprastajuci Gospodar. Iz Svoje Beskrajne Milosti i Dobrote oprosti im njihove propuste. Iz Svoje Beskrajne Dobrote oprosti njihove velike i male grijehe, neka nad njima prevlada Tvoja Neogranicena Milost i Svojom ih Samiloscu uvedi u dzennet, o moj Gospodaru.

    Kao odgovor na ovu dovu, Gospodar Svemoguci odgovori:

    • Da tvoj narod nije tako grijesan, Ja bih stvorio narod koji grijesi tako da Sebe mogu obznaniti kao Onoga koji Prasta i da im tako darujem oprost. O Muhammede, ti si Moj Miljenik i Moj Sluga. Sva stvorenja postoje samo radi Tebe. Zbog grijehova Tvog umeta Ja sam stvorio okeane Svoje Milosti. O Muhammede, darovane su ti visoki stepeni casti i dostojanstva, i pocastvovan si susretom sa Mojom Bozanskom Ljepotom. Darovan ti je direktan sastanak sa Mojim Bozanskim Bicem bez tumaca ili posrednika. Ko god je prihvatljiv tebi prihvatljiv je i Meni, a ko tebe odbaci i Ja cu njega odbaciti, i ti ces svakako biti prvi od svih Poslanika koji ce uci u dzennet, i nijedan Poslanik nece uci prije tebe. Tvoj narod ce biti prvi narod koji ce uci u dzennet i nijedan narod nece uci prije njega.

                Preveo:

    Hasan Mavrić

  • 11 Dec 2019

    Svjetionik vjere u dalekoj Americi

    Islamski centar SABAH (engl. Society of American Bosnians and Herzegovinians, bos. Udruženje američkih Bosanaca i Hercegovaca) u Franklin Parku, predgrađu Čikaga, svečano je otvoren u subotu, 7. septembra, u prisustvu velikog broja vjernika, predstavnika Islamske zajednice (IZ) BiH, općinskih dužnosnika i gostiju. Zgrada Centra je kupljena 2016. g., a u godinama nakon toga se pristupilo njegovoj renovaciji i obogaćivanju ponuđenih sadržaja.


    Ovako važnom događaju prisustvovao je veliki broj dostojanstvenika i gostiju, među kojima treba istaći, pored lokalnog imama dr. Senada ef. Agića, specijalnog izaslanika reis-ul-uleme i direktora Uprave za vjerske poslove IZ BiH, Ismaila ef. Smajlovića, muftiju IZ BiH za S. Ameriku, Sabahudina ef. Ćemana, glavnog imama za Medžlis II u S. Americi (Midwest, tj. Srednji zapad), dr. Muaza ef. Redžića, lokalne i državne funkcionere iz Franklin Parka i Illinoisa, kao i predstavnike drugih vjerskih organizacija iz okruženja. Za zabavno-umjetnički program su se pobrinuli gosti iz domovine, Alma Subašić, mlada interpretatorka sevdalinki, Memnum Muzaferija, nedavni pobjednik Hayatovog muzičkog takmičenja „Zvijezda možeš biti ti“, te Armin Omerović, bosanski filmski i pozorišni glumac koji je služio kao moderator ovih dešavanja.


    Događaji u petak, 6. Septembra, bili su mahom neformalnog vjerskog karaktera pri čemu je najprije zajednički klanjana džuma-namaz, tokom koje se džematlijama obratio ef. Smajlović, a hutbu je održao ef. Ćeman. Između akšama i jacije proučen je i tradicionalni mevlud u prisustvu nekoliko desetina vjernika.


    U subotu je prikladno pripremljeni veliki šatorski prostor iza centra SABAH primio stotine onih koji su željeli biti dio historijskog trenutka otvaranja još jednog objekta pod okriljem IZ BiH. Dvočasovni program je započeo dovom koju je proučio hafiz Nermin Spahić koji je stigao iz savezne države Iowa. Alma Subašić, Memnun Muzaferija i ženski hor „Kerim“, sastavljen od mladih džematlijki Centra, izveli su nekoliko ilahija koje nikog nisu ostavile ravnodušnim. Priliku da se obrati prisutnim imali su i gradonačelnik Franklin Parka, Barrett Pedersen, kao i Gerri Kirby i Roger Smith, predstavnici Prezbiterijanske crkve, koji su istakli multikulturalnost i raznolikost američkog društva, pri čemu su islamska zajednica i centar SABAH integralni dio društvenog mozaika. Izvršni direktor neprofitne organizacije za zaštitu građanskih prava muslimana „CAIR-Chicago“, Ahmed Rehab, naglasio je kako muslimani u Americi zaslužuju jednaka građanska prava kao i ostale grupe, te se CAIR bori za promoviranje i odbranu ustavnih prava muslimana i svih ostalih Amerikanaca. Imam Centra, Dr. Agić, potom se osvrnuo na historijat ovog džemata, od 2011. g., praćenog vremenom punim izazova pri čemu su korišteni prostori drugih zajednica, pa do kupovine objekta centra SABAH u Franklin Parku 2016. g., nakon čega je uslijedila detaljna renovacija i prilagođavanje potrebama zajednice. To je rezultiralo funkcionalnim objektom s vjerskim, kulturnim, muzičkim i sportskim sadržajima koji će omogućiti jačanje i svijetlu budućnost zajednice. Muftija Ćeman je istakao važnost Centra
    kao mjesto jedinstva, druženja i sticanja zadovoljstva Gospodara pri čemu ta sloga i snaga će služiti budućnosti ovog Centra kao stjecištu nadolazećih generacija i iskrenih vjernika. Proglašavajući centar SABAH imovinom i sastavnim dijelom IZ BiH, ef. Smajlović je podsjetio i na hidžru poslanika Muhameda i potrebu stalnog pokreta, postavljanja novih ciljeva i postizanja novih vrijednosti, uz promoviranje vrlina ljubavi, plemenitosti, dobročinstva i graditeljstva. Nakon dove koju je proučio dr. Redžić, na osnovu jednoglasne odluke Organizacionog odbora, ef. Smajlović i dr. Agić su uručili simbolični pozlaćeni ključ za otvorenje džamije vakifima, bračnom paru Arslanagić, Erminu i Anisi, kao priznanje za njihov nesebičan trud, pregalaštvo i finansijsku pomoć kojima su doprinijeli kupovini, uređenju i aktivnostima u Centru. Pošto je nekoliko desetina vakifa presjeklo svečanu vrpcu, porodica Arslanagić je i službeno otključala vrata centra SABAH čime je ovaj Centar i službeno otvoren.


    Kako bi se zajednica opustila na kraju sadržajno ispunjenog programa, održana je svečana večera u hotelu Hilton u obližnjem predgrađu Rosemont kojoj je prisustvovalo nekoliko stotina članova zajednice. Događaj je dovom otvorio mladi Mesud Imamović, nakon čega se pristupilo večeri. Ovo je također bila prilika da se odaju priznanja i zahvalnice zaslužnim članovima zajednice koji su nesebičnim žrtvovanjem i finansijskom pomoću omogućili stvaranje Centra, te uložili značajan napor u organiziranju samih aktivnosti otvaranja. Tako su džematlije Ermin i Anisa Arslanagić dobili na poklon pozlaćeni ključ kojim su ranije svečano otvorili džamiju. Paula Sulejman, dok je primala ogromni buket cvijeća, pozvala je za zajedničku fotografiju i ostale članove Organizacionog odbora koju su uložili ogroman trud u posljednjih nekoliko mjeseci kako bi ceremonija otvaranja protekla u najboljem redu. Muftija Ćeman se je osvrnuo na historiju IZ BiH u S. Americi i ključnu ulogu koju je odigrao dr. Agić u stvaranju Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (ICNAB, tj. IABNA), kojom prilikom mu je izdata i zahvalnica za doprinos zajednici. Potom je ef. Smajlović predao zastavu Islamske zajednice predsjedniku Centra, Maši Jukiću. Nakon što su završene proceduralne aktivnosti, prisutni su imali prilike vidjeti i nastup nekoliko lokalnih folklornih skupina, uključujući KUD Sabah, KUD Bosna i KUD Krajiški biseri. Interpretatori narodne muzike i sevdalinki, Alma Subašić i Memnun Muzaferija, pobrinuli su se da ostatak večeri prođe u dobrom raspoloženju tako da je zabava potrajala do dugo u noć, a uspjelo se odigrati i poneko kolo.


    I tako je otvoren još jedan rasadnik znanja, svjetionik vjere i mjesto gdje će se duhovno uzdizati novi naraštaji Bošnjaka i muslimana na američkom kontinentu.

    Faruk Bogućanin

  • 11 Dec 2019

    FENIX KOJI SE DIGAO IZ PEPELA U SVIJETLU BUDUĆNOST

    IZNEVJERENO VEĆINSKO BIRAČKO TIJELO

    Godina 2011. je bila jedna od najburnijih godina u stogodišnjem bivstvovanju Bošnjaka na prostoru Čikaga. Tada je na Generalnoj skupštini nakon nepoštivanja volje apsolutne većine biračkog tijela (82.5% članstva) da zadrži tadašnjeg imama, došlo do izdaje zajednice od strane Upravnog odbora Islamskog kulturnog centra (ICC). Iznevjereno većinsko biračko tijelo, mahom sastavljeno od mladih bračnih parova s djecom, bilo je prinuđeno tražiti novi dom gdje će moći nastaviti održavati svoj vjerski, kulturni i jezički identitet. Ubrzo je osnovan Američki islamski centar (AIC) koji će tokom nekoliko narednih godina održavati džematske aktivnosti u iznajmljenim prostorijama na nekoliko mjesta.

    PODSTANARSKI ŽIVOT

    Želja članova džemata za održavanjem i promoviranjem svog identiteta prijateljski je podržana najprije od Američkog islamskog koledža, zatim od vlasnika poslovne zgrade u Glenview, pa od odbora Islamskog društva sjevernozapadnih predgrađa Čikaga (ISNS) u Rolling Meadowsu, koji su ustupili na korištenje prostorije za održavanje mektepske nastave subotom tokom nekoliko narednih godina. Mektepska nastava, koja je uključivala i jezičko i kulturno obrazovanje, kao i obavljanje podne namaza, održavana je u ovom objektu sve do konačne kupovine i preuređenja sadašnjih prostorija džemata u Franklin Parku.

    Neke od svojih aktivnosti, ključnih za njegovanje jedinstva džemata, teravih-namazi, Family Night, kao i nezaboravna donatorska večera 7. maja 2016. kada je skupljen iznos od 570,000 dolara za Centar u Franklin Parku, održavani su nekoliko godina u Turskom centru u Mount Prospectu.

    DOBIJENA BITKA NA SUDU

    Kao i svaki proces, i razvoj ovog džemata je imao prepreke, kao što je slučaj s nesuđenom kupovinom komercijalnog objekta u predgrađu Des Plaines 2013. god., koji je trebao biti preuređen u džamiju. Nakon odbijenice koju je izdala Mjesna uprava Des Plainesa o prenamjeni objekta, džemat je pokrenuo tužbu, koja je napokon urodila plodom 2017. god. kada je donesena odluka u korist džemata i kada je dobijen značajan iznos novca na ime odštete.

    IMATI I NEMATI CENTAR NIJE ISTO

    Konačno, 2016. god., pronađen je objekat tadašnje “Luteranske crkve uskrsnuća” na Grand aveniji u Franklin Parku koji je ubrzo kupljen (23. septembar) i uredno prijavljen kod opštinskih organa, kada je džemat i službeno dobio novo ime „Društvo američkih Bosanaca i Hercegovaca“ (SABAH). Članovi džemata su pregalački radili na uređenju objekta kako bi se prilagodio za održavanje namaza i ostale aktivnosti u najbržem mogućem roku tako da su pri kraju ljeta 2017. krenule razne vjerske i obrazovne aktivnosti za djecu i omladinu.

    BOGATA PONUDA VJERSKIH, OBRAZOVNIH I KULTURNIH SADRŽAJA

    SABAH nastavlja na izgradnji snažne zajednice s jakim osjećajem za porodicu, kao i duhovni i kulturni identitet nove generacije. Osim mesdžida, tj. prostora za vjerske aktivnosti, novi centar u Franklin Parku ima bogatu ponudu obrazovnih i kulturnih sadržaja i sekcija kao što su brojne učionice za djecu i omladinu, biblioteka, sala za predavanja, višenamjenska sala, zatim udruženje žena „Selam“, hor ilahija i kasida „Kerim“, folklorna grupa, omladinska grupa, odbor za međuvjersku suradnju itd. Višenamjenska dvorana Centra pruža prostor za sportske aktivnosti kao i razne kulturne i promotivne manifestacije. Pune djelatnosti džemata su mnogo šire i ogledaju se i u raznim međuvjerskim aktivnostima i u humanitarnom radu na području Čikaga za čije potrebe smo svesrdno ustupili kuću u nasem vlasništvu za distribiciju prikupljene hrane i odjeće socijalno ugroženim kategorijama.

    Džemat trenutno radi i na preuređenju podrumskih prostorija radi otvaranja Omladinskog centra koji bi mlađoj generaciji pružio potreban prostor, zanimljive sadržaje, toplinu i motivaciju s ciljem da se duhovno razvija i oblikuje budućnost zajednice u skladu sa potrebama vremena.

    Kao i Feniks koji se digao iz pepela, i SABAH se materijalno i duhovno uzdigao vođen mudrošću, skladom i vjerom u svijetlu budućnost.

    Faruk Bogućanin

    A Phoenix that Rose from the Ashes into the bright Future

    2011 was one of the most turbulent times in the hundred years of Bosniak existence in Chicago. At the General Assembly session, the Islamic Culture Center Board of Directors failed to implement the will of the absolute majority of voters to keep the existing imam in office (82.5% of those who turned out). The betrayed constituency, mostly composed of young couples with children, was forced to seek a new home where they could continue to maintain their religious, cultural, and linguistic identity. Shortly thereafter, American Islamic Center was founded where religious activities were conducted over the next several years on rented premises in several different locations.

    The determination of congregants to maintain and promote their identity was first supported by the American Islamic College, followed by an office space owner in Glenview, and, finally by the Board of the Islamic Society of Northwestern Suburbs of Chicago (ISNS) in Rolling Meadows, who made their premises available for Saturday school program for the next several years. Religious education, language and culture courseware, and noon prayers were held in this facility until the final purchase and renovation of the current premises of the congregation in Franklin Park.

    Some of the key activities which were critical to preserve the unity of the congregation were held for a number of years at the Turkish American Society of Chicago in Mount Prospect. They included Taraweeh prayers, Family Nights, as well as the unforgettable Dinner Fundraiser on May 7, 2016, at which $570,000 was collected for the facility in Franklin Park.

    Just like any other endeavor, the development of this congregation has faced challenges including an unsuccessful attempt at purchasing the comercial facility in Des Plaines in 2013, which was planned to be converted to a mosque. Following a denial of the Village to allow rezoning of the facility, the congregation filed a complaint which was ultimately resolved in 2017 when a settlement was reached in favor of the congregation that received significant compensatory damages.

    Finally, a facility that belonged to the Resurrection Lutheran Church on Grand Avenue in Franklin Park was found in 2016. It was swiftly purchased followed by the appropriate filings with the Village administration, including the change of the congregation’s official name to Society of Bosnian Americans and Herzegovinians (SABAH). Congregation members worked tirelessly on renovating the facility to adapt it for prayers and other activities in the fastest time possible. This initial work was finished in 2017, and a number of religious and educational activities for children and youth commenced in late summer.

    SABAH continues to nurture a strong community with a strong emphasis on the family, spiritual and cultural identity of the new generation. In addition to the space for religious activities, the new center in Franklin Park offers rich educational and cultural content and sections including numerous classrooms for children and youth, library, lecture hall, multi-purpose room, women’s association “Selam”, Muslim choir Kerim, folk dance performance group, youth group, interreligious outreach committee, etc. The center’s multipurpose room offers the space for recreational activities, various cultural and promotional programs. A complete scope of congregation’s activities is much broader and it also reflects a variety of interreligious and humanitarian efforts in Chicagoland for which the congregation has assigned an adjacent house providing distribution of collected food and clothing to the socially vulnerable groups.

    The congregation is currently renovating the basement area which is to become a Youth Center that will offer the younger generation functional space, interesting content, warmth, and motivation for their spiritual development and for shaping the future of the community aligned with the needs of the time.

    Just like a phoenix that rose from the ashes, SABAH has risen materially and spiritually guided by wisdom, harmony, and faith in the bright future.

    Faruk Bogućanin

    Edited by Senad Agić

  • 11 Dec 2019

    A New Beginning for a Community

    FROM UNJUST EXCLUSION TO NEW PERSPECTIVES ON LIFE AND FAITH

    In the beginning of 2011, a large number of today’s members of SABAH suffered a painful and unjust exclusion from the religious place where they started. Unfortunately, they were forced out of the faith community that was their religious home and place they came together for unity and friendship. Leaving their previous place of worship for a new  one was their only recourse as it was the only way of spiritual survival. For these people, moving ahead in search of a new place was widened, deepened, broadened, and transformed. In the new place they found freedom to receive what their religion, with its teachings about spirituality, had to offer them, with new perspectives on life and faith. They see things today from their newly rediscovered home that they had never noticed before.[1]

    SABAH, aka American Islamic Center, was founded in 2011, and, in spite of a short and turbulent history, it survived through the years because of its faithful membership. Young families began to join and the congregation became a family, and they knew something special had begun.

    NEVER FAILED TO OFFER SERVICES TO THE MEMBERS

    Once American Islamic Center reached membership capacity in 2012, it began looking for temporary homes. American Islamic College, Office Building in Glenview, ISNS in Rolling Meadows, TASC in Mount Prospect were facilities where the community offered its services to the members, primarily to over 100 kids who learned about their religion and dreamed about their own permanent spiritual home.

    The SABAH moved into its own facility at 9920 Grand Ave, Franklin Park, IL 60131 in 2017 with its first Jumah Prayer held on Friday, January 6.

    They cannot describe all of the miracles God has performed, the faithful dedication of the SABAH family or the amount of work young people have put into this project to make this happen. It proves that when people come together with a clearly defined goal that anything is possible. This was the community that was unjustly forced out of their former mosque, then unjustly denied a zoning permit to build their mosque, but, today, the mosque is fully built, bigger and more beautiful than originally envisioned: a large prayer hall on main floor with additional space on the balcony, a spacious gym and a community event hall, seven fully furnished classrooms, a tea room or Bosnian Room (divanhana), a library, a conference room, youth center, administration offices, a gorgeous green courtyard, and a house used for charitable outreach in the area along with the Lutheran community they bought property from. All thanks to God.

    THIS IS NOT JUST A GREAT BUILDING, THIS IS A GREAT COMMUNITY

    More importantly, there is a vibrant and beautiful community buzzing around, free to practice their faith, healthy and alive: imam, youth workers, school teachers, administrators, women’s group, children groups, Saturday School, singing group, folk dance performance group, cultural ambassadors, and charity work volunteers. “This is not just a great building, this is a great community”, states CAIR-Chicago chairman Ahmed Rehab and adds “I could only thank them and congratulate the real heroes, for their courage. Muslims who refuse to be broken. And no one has suffered more as a result of religious persecution than one of the only native Muslim communities in Europe: Bosnians and others who endured discrimination, torture, rape, death, destruction and genocide just because they believed differently, just because they were Muslim. And, so, when they came to a new land in search of this elusive freedom of religious expression, only to once again faced discrimination; we were fully prepared to ensure: ‘not on our watch!'”[2]

    PROTECTION OF EUROPEAN MUSLIM HERITAGE AND CULTURE

    With interfaith dialogue, this community builds bridges of understanding with other faith communities – Christians and Jews. There is a charity work that serves the needy, regardless of their faith. And members of this community are out in the broader community, working for social justice and urban development, doing all sorts of work. Some of them are doctors, some of them are community leaders, all of them are doing extraordinary work not just in the Muslim community but in the broader American community. And they are proud of their work in business, social justice and education. President Barack Obama stated in his remarks at Islamic Society of Baltimore on February 03, 2016: “And like so many faiths, Islam is rooted in a commitment to compassion and mercy and justice and charity. Whoever wants to enter paradise, the Prophet Muhammad taught, ‘let him treat the way he would love to be treated.'” This community has been doing exactly that. Not only did president Obama speak in favor of Islam and Muslims, but Thomas Jefferson and John Adams had their own copies of the Qur’an, too. Benjamin Franklin wrote that “even if the Mufti of Constantinople were to send missionary to preach to us, he would find a pulpit at his service.”

    According to the Pew Research Center, Muslims in America hail from more than 75 countries, thus the country’s more than 2,000 mosques vary widely in tradition and practice. Straddled between a predominantly Arab and South Asian Indo-Pak Muslim population and their American neighbors and coworkers, Bosnian Muslims struggle to resist complete assimilation into American melting pot and to protect their European Muslim heritage and culture.

    “For those who give in charity, men and women, and loan to Allah a Beautiful Loan, it shall be increased manifold (to their credit), and they shall have (besides) a liberal reward.” Qur’an, 57:18

    Imam Senad Agić


    [1] SABAH Islamic and Cultural Center was officially opened on 7 September 2019. The spectacular Grand Opening event was attended by the Grand Mufti of Bosnia and Herzegovina’s envoy, Mufti of ICNAB, mayor of Franklin Park, imams, members and guests. The honor to open the Center was given to Anisa and Ermin Arslanagic.

    [2] https://www.chicagotribune.com/suburbs/ct-des-plaines-islamic-center-settlement-met-20170606-story.html

  • 26 Nov 2019

    From Membership to Discipleship: RETURNING TO DISCIPLE FORMING JAMAA’ATS

    Imam Senad Agić

    قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللّهِ إِلَيْكُمْ جَمِيعًا الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ لا إِلَهَ إِلاَّ هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ فَآمِنُواْ بِاللّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

    Say: O people! surely I am the Messenger of Allah to you all, of Him Whose is the kingdom of the heavens and the earth there is no god but He; He brings to life and causes to die therefore believe in Allah and His messenger, the Ummi Prophet who believes in Allah and His words, and follow him so that you may walk in the right way. Qur’an 7:158

    يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

    O Prophet! Allah is Sufficient for thee and those who follow thee of the believers. Qur’an 8:64

    The word(s) “follow” appears 204 time(s) in 182 verse(s) in Quran in Yusuf Ali translation.

    The word(s) “islam” appears 39 time(s) in 38 verse(s) in Quran in Yusuf Ali translation.

    This emphasis in many mosques has been inverted. Being a Muslim today does not necessarily entail being a follower – a student – a disciple or apprentice of Muhammad (S).

    For most intelligent and sincere Muslims the turn to discipleship does not mean focusing primarily on eternal salvation being a selfish version of applying Islam but rather suggests a way of life here and now. The former version of Islam says to Prophet (S), in effect: “I’d like little of your Sunnah, but I don’t care to be your student. …In fact, won’t you just excuse me while I get on with my life, and I‘ll see you in heaven.”

    Discipleship builds on the longstanding mainline emphasis on Muhammad (S) as teacher and example. The theme of discipleship builds on the now generation-long emphasis on faith as a set of practices. Practices are the behaviors that embody and sustain a way of life in a community shaped by a particular moral purpose. This emphasis on practices has helped people think about Islam not so much as a set of beliefs but as a way of life.

    A focus on discipleship can move congregations beyond the mosque-as-club image. Symptoms of the ill image include the idea that the main point of the mosque is to provide for the comfort and satisfaction of its members, that imams are hired to provide religious services, that length of congregational membership is more important than faith or faithfulness, and that the history and lore of the particular jama’at override and supersede the importance of its mission.

    Another way to name the tendency of mosques nowadays is to speak of a “membership culture.” In mosques with a membership culture; people come to think that mosque offers staff, services and programs for its members. Guests are welcome, but can stick around only if they pay their dues. A reliable indicator that a mosque is becoming a club is the default form that introductions take: Introductions will often begin with a person stating how long he has been a member (“I’m Hassan, and I’v been a member here since 1982”) rather than reflecting on his own life as a follower of Prophet Muhammad (S).

    In the mosque as club, the question “Why are we here?” tends to be answered with “to meet the needs of our members” or “to be a caring community.” When the focus is on discipleship, a more likely answer is “to be and make disciples of Prophet Muhammad (S) – to prolong the mission of Allah in making followers.”

    However, the moment when the imam says to himself, “This isn’t working” – “this” being “the institutional mosque” or “the program mosque,” support for the budget is down, people seem unwilling to serve on boards and committees, all sorts of other interests and commitments are eclipsing mosque attendance and participation.

    “It was sometime in 1993,” writes an imam, “that I verbalized a thought that had been gradually forming in my mind for a number of years…. When I said it board members were taken aback. I was shocked…. The statement I made that fateful night was: virtually all the old answers about what it means to be and run mosque don’t work anymore.”

    For some at least, a breakdown leads to a breakthrough. It leads to ways of running mosque in a new time. Often the breakthrough involves turning to the theme of discipleship.

    It turns out that the mosques lack vitality via simplicity and are not working especially for the youngsters. The purpose is not clear.

    A shift from programs to process would be welcomed by our children. “A simple mosque,” they insist, “is a congregation designed around a straightforward and strategic process that moves people through the stages of spiritual growth.” It may be a process, as one jama’at frames it, of “connecting, growing, and serving”.

    Our vision of leadership is one that offers mosque board work as an integral part of imam’s effort to inspire and deepen the faith of our members and ultimately renewing our mosque.

    From shifting emphasis from program to process, one should urge:

    “Don’t focus on growing a mosque with programs, focus on growing people with a process.”  

    The new focus on the old theme of being follower promises to be fruitful for congregations and a possible bridge between motivated imams and mainline liberals. For a long time we have listened to the stories of perfect examples of  the concept of following realized by the great companions (sahaba), followers (taabi’een) and followers of the followers (tabi’u taabi’een).

    Making followers is not only more faithful but a good deal more interesting.

    “In our every deliberation, we must consider the impact of our decisions on the next seven generations.”  (From The Great Law Of The Iroquois Confederacy)

  • 26 Nov 2019

    POVRATAK DŽEMATU KOJI FORMIRA SLJEDBENIKA

    Senad Agić

    قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللّهِ إِلَيْكُمْ جَمِيعًا الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ لا إِلَهَ إِلاَّ هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ فَآمِنُواْ بِاللّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

    Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na pravom putu bili!” VII, 158

    يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

    O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji Te slijede. VIII, 64

    Riječ slijediti se u jednom prijevodu Kur’ana pojavljuje na 182 mjesta, dok se riječ islam pojavljuje tek 39 puta.

    U našim džamijama je danas težište sa pravih koncepata “slijediti, učiti, pomagati i hizmetiti” i sl. uglavnom prešlo na pojmove “biti član, družiti se, biti uslužen…”

    Danas su nam, nažalost, imami suočeni sa tužnom činjenicom da im džematlije ne dolaze u džamiju ili islamski centar da budu formirani ili reformirani, nego “da im bude lijepo.”

    Za inteligentne i iskrene muslimane okretanje slijeđenju zapravo je glavna domaća zadaća, koja se uvježbava u džamiji sa i za imamom. Tek tada oni slijede primjer ashaba. Ne ogleda se  pravo slijeđenje u zadržavanju tek na teoretiziranju, uvođenju drugih u islam i traženju vlastitoga vječnog spasenja. To je sebična varijanta islama, varijanta uzimanja od islama. Ova varijanta islama kao da Poslaniku a.s. kaže: “ja ću se poslužiti nekim Tvojim sunnetima, ali da budem tvoj učenik, za to nemam vremena. Halali, imam nekih prečih stvari koje trebam stići odraditi, hajde, pa vidjećemo se u Džennetu.”

    Slijeđenje (Ittiba’) je koncept, koji nam tako jasno preporučuje praksa ashaba i primjer Poslanika a.s. kao učitelja i uzora. Slijeđenje je ono ponašanje koje se utemeljuje u vjeri, koja daje i preporučuje zbir praktičnih radnji (Sunnet). Naglašavanje ovakvoga ponašanja učinilo je da se danas islam čak i na Zapadu u očima nemuslimana doživljava, ne samo kao religija, nego, prije svega, kao “način života”.[1]

    Fokusiranjem na slijeđenje učinit ćemo da se na džamiju ili islamski centar ne gleda samo kao na bogomolju ili klub prijatelja islama i muslimana. Simptomi pogrešne predstave o džamiji već duže vrijeme sugeriraju vjerovanje da je glavna svrha džamije:

    a. da svojim članovima osigura unutrašnji mir, čistoću, komfor i

        prolaznu ocjenu na skupštini,

    b. da je imam zaposlen i plaćen da sluša, izvršava i predvodi vjerske

        obrede,

    c. da je broj godina članstva bitniji od osobne odanosti istinskim

       vrijednostima vjere,

    d. da je historija i struktura članova (ko su i odakle su) bitnija od

        misije koju džamija treba da izvrši.

    Drugi način da se ilustriraju tendencije u našim džamijama danas je da se govori o “kulturi ili mentalitetu članstva”.[2] U džamijama sa ovakvom kulturom, ljudima se govori o privilegijama članova, o tome šta džamija nudi svojim članovima, kakve im praktične usluge pruža, kakve su im beneficije za života i kada umru i sl. Nečlanovi su dobrodošli, ali će morati ukraj dok ne izmire članarinu. Da nam džamije liče na klubove, barem u dijaspori, svjedoči i način na koji se predstavlja jedan njen član. On ističe dužinu članstva (“Ja sam Mustafa, član ove džamije od 1995. godine) umjesto da o sebi i svome životu govori naglašavanjem u kojoj mjeri je napredovao kao sljedbenik Muhammeda a.s..

    Biti pasivan član ili biti aktivan sljedbenik – pitanje je sada!

    U džamiji, koja funkcionira na modelu kluba, na pitanje članovima džamijskoga odbora “zašto smo ovdje?” odgovara se sa “da udovoljimo i pružimo vjerske usluge svojim članovima,”  dok se u džamiji u kojoj je fokus na odgajanju i formiranju sljedbenika, na ovo pitanje odgovara sa “da odgajamo i podižemo sljedbenike Muhammeda a.s. i da i sami to budemo – kako bismo na kvalitetan način produžili misiju Allaha dž.š. na zemlji.”

    Jedino koncept slijeđenje (ittiba’), putem kojeg se potpuno i na pravi način potvrđuje koncept poslušnosti (Ita’at), podrazumijeva i aktivno svjedoči dvije osnovne pretpostavke bez kojih ne može biti prave vjere:

    1. zajednica (džemat) i
    2. kontinuitet sa prošlošću

    Međutim, čim imam ustanovi “ovako se ne može napredovati, nije to to, ovdje oni koji bi trebali slijediti žele da vode,” materijalna podrška počne izostajati, ljudi tada ne žele u odbore i sekcije, i općenito, odsustvo interesa  se odražava čak i na obavljanje redovnih namaza u džematu za imamom.

    “Bilo je to prije nekih 5-6 godina,” kazuje jedan imam, “kada sam ideju koja se u meni godinama postupno formirala smogao snage prenijeti. Kada sam članovima odbora saopćio ideju, muklo su ustuknuli. Bio sam šokiran. A sve što sam saopćio svodilo se na to da način na koji smo sve ove godine vodili džemat ne funkcionira.”

    Međutim, ono što odbornici nisu mogli progutati bila je ideja da, umjesto što prividno vode, budu stvarno i istinski vođeni, umjesto da budu navodni “vodiči”, da budu istinski sljedbenici i u hizmetu imamu, koji također ima svoga “pretpostavljenoga”, kojeg sluša, hizmet čini i slijedi radi Allahova dž.š. zadovoljstva, postajući tako primjer pokoravanja i slijeđenja Muhammeda a.s.. A iz Kur’ana već znamo da “ko se pokorava Poslaniku a.s., taj se pokorava Allahu dž.š..” I obratno, dakako.

    Tek tada svrha, misija i cilj džemata postaju kristalno jasni. Dotle, džamiji će nedostajati vitalnost, red, rad, disciplina, jednostavnost i atraktivnost za mlade.

    Doduše, i imami bi morali znati za pravilo: “Nećeš uspješno voditi sve dok ne naučiš slijediti!”

    Često smo svjedoci svakojakih naglašavanja kako je islam poslušnost (ita’at), pokoravanje i potpuna odanost Allahu, ali ne saznajemo kako se ta poslušnost realizira i u kojoj formi se manifestira. Ona se najbolje manifestira i potvrđuje na način kako nam je to pokazala prva i najbolja generacija muslimana – slijeđenjem (ittiba’). Zar je potrebno izmišljati toplu vodu? Ita’at se najbolje verificira i realizira putem ittiba’a.

    Kontakt, zajednički rast, hizmet

    Prelaz sa programa na proces zainteresiraće našu pametnu mladež. “Džamija je,” kazaće oni, “džemat ili zajednica okupljena oko strateškoga procesa, koji ljude postepeno podiže na više razine duhovnoga razvoja.” To može biti “ABC” proces, kako ga jedan džematlija definira:

    a. uspostavljanje kontakta u džematu,

    b. zajedničkonapredovanje putem slijeđenja 

    c. hizmet

    Naša vizija liderstva se ogleda kroz ideju da se svim džamijskim odborima ponudi da budu integralni dio imamovog napora u inspiriranju i produbljavanju vjere naših članova, što će neminovno dovesti do obnavljanja one uloge džamije koju su Allah dž.š. i sam Poslanik a.s. džamiji prvobitno zadali – mjesto ili škola odgajanja sljedbenika.

    Premještanjem težišta sa programa na proces, naš moto će postati:

    “Umjesto fokusiranja na razvoju džamije sa programima, fokusirajmo se na razvoj ljudi sa procesom.”

    Ovaj novi pristup staroj temi sa naglašenom potrebom odgajanja sljedbenika obećava plodonosne rezultate u džematima i predstavlja mogući most između motiviranih imama i umjerenih a duhovno potentnih liberala. Čitavog života slušamo i čitamo o savršenim primjerima koncepta slijeđenja ostvarenog od strane ashaba, njihovih sljedbenika (tabi’ina) i sljedbenika sljedbenika (tabi’i tabi’ina). A biti instrument u Božijim rukama na putu formiranja i odgajanja Poslanikovih a.s. sljedbenika ne samo da je ispravnije, nego čak i interesantnije.

    Imami najbolje služe kada vjerodostojno vode ne samo iz mihraba, već i sa minbera, a džematlije najbolje služe kada odano i s punim povjerenjem slijede svoga imama, kako za vrijeme namaza tako i izvan namaza, dok  god je imamovo vođenje inspirirano njegovim osobnim slijeđenjem na putu zajedničkog postizanja ili dosezanja Višeg cilja.

    Vrijeme je za takve kvalitetne promjene čiji će se pozitivni uticaji osjetiti ne samo na našoj djeci, nego i na sedam budućih generacija naših potomaka.


    [1] Jedan modernistički islamski naučnik, kojeg neki smatraju najobrazovanijim muslimanom koji se je pojavio u drugoj polovini dvadesetog stoljeća (Fazlur Rahman), a čiju tridesetogodišnjicu od smrti niko nije obilježio (umro 1988), vjerovatno se ne bi složio sa ovakvom formulacijom.

    [2] Prilogom se želi samo naglasiti prioritetna zadaća džamije u odnosu na zrela očekivanja i prava njenih članova – pravo na učenje kako se u praksi slijedi Poslanik a.s., prije svih.