SVE O TERAVIJA-NAMAZU

Teravih-namaz se klanja u mjesecu ramazanu u jacijsko vrijeme poslije jacijskog sun-sunneta. Klanjati teravih namaz je sunneti-mu’ekkede, što znači pritvrđeni sunnet. Isto tako je sunneti-mu’ekkede da se teravih namaz klanja u džematu, mada ga možemo klanjati i sami, ali to donosi za 27 puta manje sevaba.

Teravih-namaz ima 20 rekata i zanijeti se ovako:

NEVEJTU EN USALLIJE, LILLAHI TEALA, SALATET-TERAVIHI, IŠRINE REK’ATEN, EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI, IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI, ALLAHU EKBER.

Ovo je nijjet ako klanjamo u džematu, a ako klanjamo sami, onda ne izgovaramo IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI.

Teravih-namaz je najlakše klanjati u formatu:

– ikindijskih ili jacijskih sunneta i da se predaje selam na svaka 4 rekata, sa pet selama.

Zašto se vitr klanja u džematu?

S obzirom da je teravih-namaz sunnet, a vitr je vadžib, i s obzirom da se sunnet (teravih-namaz) klanja u džematu, da se ne bi dala prednost sunnetu nad vadžibom, vitr-namaz se također klanja u džematu.

Zašto su teravih-namaz dužni klanjati i nepostači?

Teravih-namaz je sunnet, koji nije vezan za post, nego za mjesec ramazan. Zato ga je sunnet klanjati i onima koji iz bilo kojeg razloga ne poste.

Kako se priključiti namazu kada zakasnimo?

Ako neko dođe u džamiju poslije jacijskog farza, prvo će klanjati jacijski farz, a poslije za imamom nastaviti klanjati teraviju. Poslije će klanjati rekate koje nije klanjao.

Dova koja se uči poslije teravih-namaza:

Euzu billahi mine-š-šejtan-i-radžim
Bismillahi rahmani rahim
Elhamdulillahi Rabbi-l-‘alemin we-s-salatu we-s-selamu ‘ala hajri halkihi Muhammedin we ala alihi we ashabihi edžmein. Allahumme rabbena tekabbe-l-minna salate-t-teravihi bi hurmeti šehri ramadane, we bi hurmeti nebijjina Muhammedin fi ahiri –z-zemani, we bi hurmetit-Tevrati wez-Zeburi, wel-Indžili wel- Furkan. Fihil-bereketu we-l-gufranu, we-n-nedžatu mine-n-nirani, we mine-l-azabi elvan. Ja hannanu, ja mennanu, ja dejjanu, ja subhanu, ja sultanu,  merhaben bike ja šehre ramadan. Allahumme rabbena teqabe-l-minne-t-teraviha we-d- du’a’e, we dž’alhuma makbuleten, we la teruddehuma ‘alejna me’an-nuksani bi rahmetike ja erhamer-rahimin!)

S. Agić