Monografija 100 godina Bošnjaka u Americi – najljepši dar

Možda najbolji Bošnjaci žive u Bosni i Hercegovini, ali najbolji čuvari svoje bosnjačke tradicije, vjere i običaja izvan zemlje žive na Američkom kontinentu. Već više od jednog stoljeća zajednica Bošnjaka koja je postavila temelje svoje muslimanske organizacije u maju 1906. godine u državi Illinois, u Chicagu, na organiziran način i u neprekinutom kontinuitetu djeluje odupirući se naletima radijacije agresivne amerikanizacije koja je mnoge i jače i mnogobrojnije etničke zajednice oborila na noge i pretvorila u američki melting pot. Danas ta zajednica, koja broji više od 250,000 svojih članova od kojih su neki više a neki manje povezani sa svojim glavnim političkim (KBSA) i vjerskim (IABNA) organizacijama, odolijeva asimilaciji i ne zaboravlja svoj bošnjački i islamski identitet pri težnji za boljim i kvalitetnijim životom, premda hiljadama milja udaljena od zemlje svoga porijekla.

Da bi stariji mogli sagledati rezultate svoga historijskoga hoda u američkom društvenom okruženju, a da bi mlađi mogli učiti o svojim korijenima, historiji i postignućima svojih predaka kako bi se što bolje integrirali u američko društvo, poduzet je i uspješno priveden kraju veliki projekat objavljivanja monografije o 100 godišnjem iskustvu Bošnjaka na Američkom kontinentu. Pisano perom oko dvadesetak najboljih poznavalaca prilika u stogodišnjem iskustvu Bošnjaka u Americi, sa predgovorom reisu- l-uleme dr. Mustafe-ef. Cerića i pogovorom akademika Enesa Karića, ova monografija je jedinstveno djelo, koje obiluje sa 260 kvalitetnih fotografija na 260 stranica, u tvrdom povezu i na dva jezika. Djelo koje se mora naći u privatnoj biblioteci svake naše kuće u Americi, djelo koje se može sa ponosom pokloniti američkom prijatelju i djelo koje mnoge i u BiH neće ostaviti ravnodušnim.

Zadatak urednika i autora priloga bio je delikatan i nimalo jednostavan – zahtjev je bio opisati na jednom mjestu stogodišnji hod i uzrastanje jedne male zajednice imigranata u Americi sastavljene od najraznolikijeg kulturnog, duhovnog, obrazovnog, ekonomskog i socijalnog porijekla, uz minimalan broj pisanih izvora i dokumenata, koji bi svjedočili njen historijski razvoj i napredovanje. Usto, trebalo je pažljivo odvagati koliko kojem periodu, generaciji, pojedincu, organizaciji, mjestu pokloniti prostora, a pri tom se ne zamjeriti pravilima metodologije i tehnike istrazivačkoga postupka. I uza sve to, čitav projekat dovesti do kraja na volonterskoj osnovi, oslanjajući se tek na puki entuzijazam priređivača hranjen bosanskim patriotizmom i upornošću.

Ono što se može naći u ovoj monografiji, koju, u ovakvom formatu ne posjeduju ni mnogo veće ni starije etničke skupine u Americi, uključujući i Srbe i Hrvate, nije moguće naći ni na jednom drugom mjestu, ni u jednoj drugoj knjizi, ni u jednoj drugoj ediciji, jer takva izdanja dosada naprosto nisu postojala. To je ono što ovo djelo čini jedinstvenim u cjelokupnoj povijesti bošnjačke dijaspore.

Premda npr. milioni Bošnjaka već više od 100 godina žive u Turskoj, još se nikada niko, koliko nam je poznato, nije odvažio da izda slično djelo, koje bi opisalo historijske tokove i forme čuvanja identiteta, ali i uzroke odrođavanja Bošnjaka u Turskoj od svoje matice, niti je ikada iko ponudio bilo kakvu elaboraciju stepena asimiliranosti sa turskim društvom i gotovo potpune indiferentnosti prema svojoj bosanskoj domovini, pa čak i onda kada su njihovi sunarodnici, ili bolje reći, rođaci u Bosni bili žrtve ozbiljne genocidne kampanje.

Zato se ova monografija može smatrati historijskim, hrabrim i pionirskim poduhvatom vrijednim pažnje ne samo američkih i kanadskih Bošnjaka nego i svih onih koji se budu stručno bavili proučavanjem istočno- evropskih dijasporalnih zajednica u Americi – historičara, sociologa, antropologa, lingvista, etnologa pa čak i teologa. Za sve propuste, kojih svakako mora biti u ovakvoj vrsti poduhvata, odgovara i pred ljudima i pred Bogom urednik imam Senad-ef. Agić, za korektnost tekstova na engleskom odgovara Samira Puškar, za one na bosanskom Faruk Bogućanin, za dizajn Samir Biščević i prodaju i distribuciju Ermin Arslanagic. Sa istinitost svojih tekstova odgovaraju slijedeći autori priloga: Huseyin Abiva, Nadira Agić, Muhammed Al-Ahari, Faruk Bogućanin, Mustafa Cerić, Mujko Erović, Nedžad Grabus, Mugdim Karabeg, Enes Karić, Esmail Koushanpour, Esad Krcić, Emin Lelić, Mirsad Mujović, Emir Ramić, Safija Sarić, Selena Seferović, Becir Tanović, Zerina Zvizdić i Senad Agić.

Da bi ovo djelo moglo uopće ugledati svjetlo dana, pobrunula su se srca ovih vrijednih ljudi i organizacija, koji su dali svoje novčane priloge: Ešef i Azra Nezirević, Muhammed i Indira Al-Ahari, Hasan i Mira Avdić, Esad Bihorac, Zijada i Faruk Bogućanin, hadži Husein Idrizovich, Osman i Ismeta Kulašić, Aida Kulenović, Ramo i Mensura Lejlić, Udruženje žena BACA, Elias Zenkich, Šukrija i Zerina Zvizdić, Ermin i Anisa Arslanagić, Jusuf i Ifeta Bahtić, Mirsad Kadunić, Mesud i Latifa Kulauzović, Džafer Kulenović, hadži Haris Mačkić, Redžo Nikezić, Selim Šabović, Pita Inn i Šaban i Nefa Torlo.

Podršku prilikom rada na ovom delikatnom projektu nesebično su davali: Amir Čampara, Rasema Dedić, Hajra Karić, Namik Mahić i Muharem Zulfić te Mesud Kulauzović i Bayram-ef. Mulić u svojstvu predsjednika organizacija koje su se prihvatile ovog izdavačkoga poduhvata – Bosansko-Američke kulturne asocijacije (BACA) i IZ Bošnjaka u S. Americi (IABNA).

Historija se dugo bilježila na kamenim pločama, papirusu, pergamentu i u knjigama. Sa pronalaskom fotografije u 19. stoljeću došlo je do revolucije u historiografiji. Sa pronalaskom fotografije, historij je dobila svoje lice. Tako je i historija stogodišnjeg iskustva Bošnjaka u SAD i Kanadi dobila svoje lice posredstvom 260 fotografija koje ovom djelu daju posebnu vrijednost, jer i danas važi za istinu izreka – jedna fotografija govori više od 1000 riječi. Svoje fotografije za ovo izdanje priložili su: Ermin Arslanagić, Samir Biščević, Šukrija Džidžović, Mersad Imamović, Ivica Jurišić i Murat Muratović. Svima im veliko hvala pripada.

12. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike

Tradicionalni Susreti oko 250,000 Bošnjaka Sjeverne Amerike se održavaju svake godine za vrijeme Memorial Weekenda (Seattle, 25-28 maj, 2006 posljednji vikend u maju) u jednom od gradova čije su zajednice dovoljno stasale da se mogu prihvatiti vrlo složenog i ambicioznog posla koji uključuje pripreme oko održavanja skupština Kongresa Bošnjaka S. Amerike, IZ Bošnjaka u S. Americi, okruglih stolova, promocija, mevluda, revije horskih i folklornih grupa, sportskih i šahovskih takmičenja, centralne svečanosti…

Ovogodišnji 12. susreti su po mnogo čemu izuzetni. Održavaju se u Seattlu i to u povodu ulaska u drugo stoljeće organiziranog i kontinuiranogpostojanja i djelovanja Bošnjaka na Američkom kontinentu. Tim povodom je poduzet izdavački poduhvat stoljeća – 100 Godina Bošnjaka u Americi – monografija čija će se promocija održati u

Neka nam ova satistika iz americkog zivota prije 100 godina pokaze sta
vrijeme od stotinu godina moze da nacini

• Prije vise od 100 godina bile su samo dvije registrirane muslimanske organizacije u Americi od kojih je jedna nase “Muslimansko potpomagajuce drustvo” registrirano u julu 1906.Prosjecna duzina zivota u Americi bila je 47 godina.
• Samo 14% kuca imalo je banju.
• Samo 8% kuca u Americi imao je telefon.
• Bilo je oko 8,000 automobila i samo 144 milja asfaltiranih cesta. Maksimalna brzina bila je 10 milja na sat.
• Najvisa gradjevina bio je Ajfelov toranj.
• Prosjecan americki radnik je godisnje zaradjivao izmedju 200 i 400 dolara.
• Zubar je godisnje zaradjivao $2,500 a masinski inzenjer $5,000.
• 95% svih porodjaja se obavljalo kod kuce.
• 90% ljekara nije imalo visoku strucnu spremu.
• Vecina zena je prala kosu samo jednom mjesecno i to zumancetom.
• Samo 6% Amerikanaca je zavrsilo srednju skolu.
• Dvoje od 10 Amerikanaca nije znalo citati i pisati.
• Stanovnistvo Las Vegasa je iznosilo 30.
• Tri glavna razloga smrtnosti bili su:

1. upala pluca i gripa
2. 2. tuberkuloza
3. 3. proljev

• Americka zastava je imala 45 zvjezdica – Arizona, Oklahoma, Novi Meksiko, Havaji i Aljaska nisu bile sastavni dio SAD.
• Marihuana, heroin i morfijum su se mogli nabaviti u prodavnicama kao i pasta za zube.
• U cijeloj Americi zabiljezeno je svega 230 ubistava.
• Starenje je obavezno – sazrijevanje je opcija